Obilježavanje dana Rječine – razgrnut veo tajni s oblutaka u kanjonu Rječine?

Prospekt Gea, Zanimljivosti

Prilikom prošlogodišnjeg obilježavanja Dana Rječine ukazali smo na zanimljivu pojavu oblutaka na rubu kanjona, na stotinjak metara višoj nadmorskoj visini nego što je sadašnja razina toka Rječine. Pozvali smo stručnjake geologe koji su se rado odazvali da pogledaju ovu zanimljivu pojavu i evo što smo pronašli.

GEOLOŠKA ZANIMLJIVOST U KANJONU RJEČINE (uz obilježavanje Dana Rječine)

Istražujući kanjon Rječine kod Strmice na Trsatu pronašli smo pred nekoliko godina zanimljivu pojavu zaobljenog kamenja – oblutaka, šljunka i blokova raznih veličina, oblika i stijenskog/litološkog sastava. Primjerice, našlo ih se karbonatnih (a u nekima, koji se sastoje od vapnenaca, vidljivi su fosili foraminifera), pješčenjačkih kao i konglomeratnih kod kojih su u prevladavajućem karbonatnom vezivu uklopljeni čak i manji kremeni obluci (vidi: http://ju-priroda.hr/2017/04/dan-rjecine-dan-akcije-za-rijeke/). Naša prva pretpostavka je bila da je taj litološki vrlo raznolik materijal na strmim padinama – čak oko stotinjak metara iznad današnje razine na kojoj Rječina teče u kanjonu ispod Trsata, donesen nekim davnim vodotokom, možda paleo-Rječinom.

Slika 1. Pronađene glacijalne strije na oblucima na rubu kanjona Rječine – mogući dokaz pleistocenske glacijacije nadomak grada Rijeke (foto: Ljerka Marjanac)

Našem pozivu da se pojava istraži odazvali su se geolozi dr. sc. Ljerka Marjanac iz Zavoda za paleontologiju i geologiju kvartara
HAZU-a i prof. dr. sc. Tihomir Marjanac s Geološkog odsjeka PMF-a, Zagreb. Već nakon kraćeg rekognosciranja terena pronašli smo moguće dokaze da se ne radi o riječnim nanosima već o ledenjačkim (glacijalnim) taložinama. Dakle, obluci na ovo mjesto, čini se, nisu bili doneseni radom tekućica već leda u nekom davnom ledenjaku! Neposredni dokazi bili bi nalazi glacijalnih strija* na površini oblutaka, kao i posebno oblikovani komadi različitih stijena koji nisu zaobljeni radom vode već djelovanjem ledenjaka – kopljasti klasti („bullet-shaped clasts“) i fasetirani klasti («faseted clasts»). Obzirom da je kanjon Rječine u tektonski poremećenom području, još uvijek tektonski aktivnom, moguće je da su različiti procesi oblikovali ove sedimente, pa je za konačnu interpretaciju potrebno daljnje detaljno geološko istraživanje. Nalazi sedimenata koji imaju obilježja glacijalnih sedimenata (tila*) mogli bi baciti novo svjetlo u procjeni i poznavanju opsega i rasprostranjenosti ledenjaka u okolici grada Rijeke, kao i ledenog pokrova na planinama uokolo Riječkog zaljeva u doba starijih pelistocenskih oledbi prije više od 250.000 godina i zadnjeg ledenog doba prije oko 20.000 godina. Sve to je zasad slabo poznato i vrijedno daljnjeg istraživanja. Planirano je stoga nalazište detaljnije istražiti.


Slika 2. Kaotični, nesortirani sediment (dijamikt) u kojem su pronađeni zaobljeni klasti s ledenjačkim strijama (slika 1). Karakteristike sedimenta ukazuju da je riječ o glacijalnom sedimentu tilu** (foto: Ljerka Marjanac).

*ledenjačke ili glacijalne strije su uski žljebovi, brazde, brazgotine, urezi u stijenama i pojedinačnim komadima kamenja (klastima) nastali međusobnim struganjem stijenskog materijala uklopljenog u ledu ledenjaka koji napreduje ili urezivanjem u stijene preko kojih prolazi ledenjak. U ledu ledenjaka su, naime, uklopljene stijene koje ledenjak otkida i nosi sa sobom (morenski materijal) pa njihovim međusobnim struganjem u bazi ledenjaka nastaju strije. Mogu se razmjerno lako razlikovati od strija uzrokovanih tektonski ili antropogeno.

**til je nevezani, kaotičan do slabo sortirani sediment koji se sastoji od zaobljenih komada (klasta) raznovrsnih stijena sa ledenjačkim strijama i muljne/pjeskovite osnove u kojoj su klasti uklopljeni. Til je materijal koji ledenjak transportira dok napreduje i širi se, a povlačenjem ledenjaka taj se materijal odlaže na podlogu preko koje se ledenjak širio. Nastali sloj tila naziva se i podinska morena.

Marko Randić (JU „Priroda“), Ljerka Marjanac (Zavod za paleontologiju i geologiju kvartara HAZU) i Tihomir Marjanac (Geološki odsjek PMF-a, Zagreb)