Bura u kanjonu Rječine

Prospekt Gea, Zanimljivosti

Sl. 1. Burni oblaci nad kanjonom Rječine, 23. siječnja 2015., gledano prema gradu Rijeci – oblaci prekrivaju cijeli južni dio neba, a na sjevernoj strani, u zaleđu kanjona oblikovao se “stacionarni oblačni rub” i malo polje vedrine između tih oblaka i “brvina” na planinama dublje u zaleđu (usporedi sl. 2 i 3) (foto: M. Randić)

Snazi bure koja puše kroz kanjon Rječine dokaz je srušeno stablo divljeg kestena koje je do 11. studenog 2013. raslo na Mostu na Rječini (most kod hotela Kontinental). Tog dana, ili noć ranije, bura se je silovitom snagom obrušila kroz kanjon Rječine, porušila divlji kesten, ali je prouzročila velike štete i na nekim drugim mjestima u gradu Rijeci, na rubu kanjona Rječine – Strmici (sl. 4) i drugdje.

Dana 23., mjeseca siječnja 2015. godine, bura, iako ne osobito snažna, pojačavala se od jutra prema večeri. Njena snaga osjećala
se osobito u kanjonu Rječine gdje sam trebao obaviti terensku provjeru nekih podataka o prirodnim osobitostima. Bura je puhala sve jače, a par gavrana, leteći djelomično skvrčenih krila, kako bi joj se uspješnije oduprli, jedrili su uz litice kanjona, povremeno se glasajući karakterističnim glasovima.

Kod ulaza u novu šetnicu u kanjonu pokušavao sam uspostaviti komunikaciju s projektantima šetnice koji su se zatekli na desetak metara višoj poziciji, uz rub Lujzinske ceste, iznad moga stajališta. Zbog jake bure sporazumijevanje nikako nije uspijevalo: ma koliko se trudio vikati bura je raznosila zvuk pa me ljudi nisu mogli razumjeti. Zanimljiva pojava koju sam doživio prvi put!

Distorzija zvuka zbog puhanja bure nije bila jedina zanimljiva prirodna pojava tog dana. U zaleđu kanjona, rano popodne, počeo se oblikovati stacionarni rub oblaka, oblika sličnog kao kod tipičnih “burnih” lećastih oblaka (altocumulus lenticularis), s tom razlikom da je u ovom slučaju to bio zaobljeni rub koji se protezao kilometrima u zaleđu grada Rijeke – od zaleđa kanjona Rječine prema Vežici i dalje Kostreni, a vjerojatno još i dalje (što nisam sa svojih stajališta uspio vidjeti).

Iza ruba “stacionarnog” oblaka stvorilo se polje vedrine – izduženo i usko (sl. 2 i 3), a još dublje u zaleđu, opet je bilo oblačno “polje”, u lokalnom govoru poznato kao “brv” ili “brvina”, odakle su se otkidali maleni raščupani oblačići tjerani naletima bure. S “brvine” povremeno su se otkidale kapljice kiše koje je bura raznosila u niže predjele. “Brvine” su tipični oblaci bure koji se oblikuju na grebenima primorskih planina i često navješćuju buru “zloglasne” jačine, osobito kad se formiraju na grebenu planinskog lanca Velebita.

Kratki opis prostornog razmještaja oblaka i vedrine u popodnevnim satima nad kanjonom Rječine i Rijekom na dan 23. siječnja 2015. godine:

S južne strane od Orehovice (tj. kad se u kanjonu okrenemo prema gradu Rijeci) cijeli istočni, južni i zapadni dio neba bio je prekriven oblacima (sl. 1).

Kad bi se okrenuli na dugu stranu tj. prema sjeveru, iznad Orehovice, bio je vidljiv formiran relativno oštar rub tih oblaka (dva detalja toga ruba vidljivi su na fotografijama 2 i 3) – rub je imao izrazit stacionarni položaj (tj. satima je stajao na “mjestu”).

Taj “stacionarni rub” označavao je i oštro odsječeno usko i izduženo “polje vedrine” u zeleđu kanjona.

Od “polja vedrine”, (koje se protezalo kao uska traka koja prati cijeli rub prostranog “južnog” oblačnog polja), još dublje u zeleđe, planine su bile također obavijene oblacima – što bi odgovaralo burnim oblacima “brvima” ili “brvinama”.

Budući da te brvine nisu bile jasnog ruba već su imale više-manje difuzan (vlastiti) rub zaključujem da je od njih bura otkidala
kapljice kiše koje su mu i dale takav difuzan izgled.

Osim toga, vjerojatno s ruba tih “brvina” bura je otkidala i male “raščupane” oblačiće koji se mogu vidjeti na zadnje dvije fotografije (sl. 2 i 3) neba.

Zadnja fotografija (sl. 3) snimljena je nekoliko sati nakon predzadnje (sl. 2) i snimio sam je kad sam se popeo iznad kanjona, tj. nad Vežicom (ona prva je snimljena ranije u kanjonu!).

Tada sam (sa stajališta koje je obuhvaćalo znatno veći horizont od onog u kanjonu) vidio i zaključio da je “stacionarni” rub “velikog južnoj oblačnog polja nad gradom Rijekom” – (tj. ono čiji je dio prikazan na fotografiji br. 1) uvijek stajao na gotovo istom mjestu još satima (tj. najmanje dok se nije smračilo) i da se protezao duž čitavog zaleđa grada Rijeke.

Poveznice na stranice JU “Priroda” sa srodnim temama:

Marko Randić

Sl. 2. Stacionarni rub oblaka u zaleđu kanjona Rječine u ranim popodnevnim  satima, snimljeno dana 23. siječnja 2015. za puhanja bure (foto: M. Randić)

Sl. 3. Stacionarni rub oblaka protezao se u kontinuitetu i nad istočnim dijelom grada Rijeke, nad Martinšćicom i Kostrenom, trajao je satima stojeći na istom mjestu, snimljeno nad zaleđem Vežice (istočni dio grada Rijeke), dana 23. siječnja 2015. godine u kasnijim popodnevnim satima. S ruba “brvine” smještene još duble u zaleđu otkidaju se mali “raščupani” oblačići (foto: M. Randić).

Sl. 4. Ostatak korijena iščupanog stabla hrasta od snažne bure koja je orkanskom žestinom puhala prije nekoliko godina na rubu kanjona Rječine u predjelu Dolca na Strmici (Trsat), snimljeno 23. siječnja 2015. (foto: M. Randić)