U bukovoj šumi na silikatnom supstratu (šumska zajednica acidofilne bukove šume s bekicom, as. Luzulo-Fagetum, NATURA 2000 stanište), na vrlo strmoj padini u jaruzi šumskog potoka, naišli smo na nekoliko pojava izvale stabala (sl. 2 i 3). Izvale su očito nastale u različitim godinama jer ih ima svježih, sa bukovim stablima čija je kora još cijela, ali ima i takvih kod kojih se stablo gotovo u potpunosti raspalo i istrunulo. Prilikom izvale korijen stabla povuče sa sobom mnogo zemljanog i stjenskog materijala te formira jednu izraženu uzvisinu (sl. 3) i jednu izraženu udubinu. Takve mikroreljefne tvorevine mogu biti vidljive još dugo nakon izvale, dok ih drugi geomorfološki procesi, tijekom desetljeća, donekle ponovno ne izravnaju. Na taj način izvale stabala igraju određenu ulogu u oblikovanju površine zemljišta, ali pružaju i nove supstrate za naseljavanje mikroorganizama, bilja, životinja, lišajeva i gljiva (tako stalno nastaju nova mikrostaništa u šumi i odigravaju se prilično burni i brzi procesi /mikro-/sukcesija).
Sl. 1. Lišaj – a vjerojatno se radi o rijetkoj i strogo zaštićenoj vrsti Baeomyces rufus (Huds.) Rebent., prekrio je tlo i stijene izbačene na površinu prilikom izvale stabla na strmoj padini kod Gorice Skradske – Gorski kotar (foto: Ivana Rogić)
Sl. 2. Novija izvala stabla na strmoj padini jaruge potoka – stablo je sačuvalo i zelenu krošnju jer je dio žila vjerojatno ostao povezan s tlom – na uzvisini i udubini nastala su nova mikrostaništa pogodna za naseljavanje organizama (foto: Ivana Rogić)
Na „uzvisini“ starije izvale, gdje je izvaljeno deblo gotovo istrunulo i iščezlo (sl. 3), pronašli smo sivkasto-zelenkastu prevlaku jedne, nama dotad nepoznate vrste lišaja. Lišaj na površini brašnasto-zrnaste steljke oblikuje malene izrasline – slične sitnim nepravilno okruglastim glavicama izrazito ružičaste boje koje strše na kratkim bjelkastim stapkama (sl. 1). Pretpostavljamo da se radi o (u Hrvatskoj) rijetkoj vrsti lišaja – Baeomyces rufus (Huds.) Rebent., koja je strogo zaštićena i prema crvenom popisu ugroženih vrsta nosi oznaku NT – gotovo ugrožena. Do sad je na području Gorskog kotara ta vrsta pronađena kod Fužina i u okolici Sokola (Čabarski kraj). Budući da postoji slična vrsta lišaja – Dibaeis baeomyces (L. fil.) Ramnond et Hertel, kako ne bi došlo do krive determinacije, o nalazu ćemo zatražiti mišljenje stručnjaka za lišajeve (lihenologa), a o rezultatu (ukoliko bude zanimljiv) namjeravamo naknadno izvijestiti na web stranicama JU „Priroda“.
Sl. 3. Nekoliko desetaka metara od lokaliteta na kojem je snimljena izvala na sl. 2 starija je uzvisina na padini nastala od materijala koji je izvaljen (korijenjem izvučen i izbačen na površinu) prilikom neke vjerojatno nekoliko desetljeća starije izvale stabla (stablo je u međuvremenu gotovo u potpunosti istrunulo) – na tjemenu ove uzvisine naselila se i razrasla rijetka vrsta lišaja, a od debla stabla nije ostalo vidljivo gotovo ništa (foto: Ivana Rogić)
Marko Randić i Ivana Rogić