borovi

U potragu za golosjemenjačama ! (VIII. dio)

Prospekt Krajobraz, Zanimljivosti

BOROVA ŠUMA NA STRMOJ PADINI IZNAD MEDVEJE

Poseban izgled krajobrazu strmih i djelomično stjenovitih prisojnih padina iznad Medveje, uz pješački put prema Tuliševici, daju sastojine granatih borova raznolikih oblika. Šuma je u ovom ponešto zapuštenom i zaboravljenom, ali (možda baš stoga) zanimljivom predjelu prvotno zasađena ljudskom rukom, pa su danas tamo lijepi, stasiti primjerci borova (sl. 1), a mladi se na nekim mjestima i sami zasađuju iz sjemena starih stabala.

Neki su primjerci borova ipak podlegli starosti i vremenskim ćudima. Osušili su se, ali njihova izblijedjela debla, tu i tamo, još stoje uspravno, čak i sa očuvanim češerima koji se dugo nakon gubitka iglica drže u skupinama na sasušenim i golim granama. Druga su se stabla izvalila na tlo i djelomično istrunula, a neka su i preživjela nepogodu te sad stoje zelena, ali oštećenih i razbarušenih krošnji, sasvim neobično oblikovanih, odudarajući od onih cjelovitih, neoštećenih.

Među živućim stablima sa zelenim krošnjama pretežu neki oblici alepskog bora (Pinus halepensis) za koje je zapravo teško sa sigurnošću reći pripadaju li pravim alepskim borovima u užem smislu, ili se možda radi o brucijskom boru (P. brutia)? Ali još prije će možda biti da su ovdje zasađeni križanci između alepskog i brucijskog bora. To bi se moglo naslutiti prema izgledu kore, razgranatosti krošnji, glatkoći kore i ljuskavosti mladih grana i debla, češerima koji su na vrlo kratkim i zadebljanim stapkama i prema nekim drugim osobinama (sl. 2, 3 i 4). Da bi to sa pouzdanijom sigurnošću mogli utvrditi bilo bi potrebno oboružati se detaljnijim dendrološkim znanjem.

Marko Randić


Slika 2. Bor iz „šireg srodstva“ alepski (Pinus halepensis) – češeri na kratkoj i zadebljaloj stapci vise prema dolje (foto: M. Randić)


Slika 3. Mladi ženski češerići (foto: M. Randić)


Slika 4. Skupine prašničkih „češerića“ prije cvatnje (foto: M. Randić)