smrika

U potragu za golosjemenjačama! – (XIV. dio)

Prospekt Ljudi, Zanimljivosti

Slika 1. Češerići ovog primjerka šmrike s otoka Cresa imaju izražen bjelkasto-plavkasti nahuk na vrhovima češerića (značajka deltastoigličaste šmrike), ali su mu iglice pri bazi ponešto sužene (značajka oštroigličaste šmrike) (foto: M. Randić).

GODINA GOLOSJEMENJAČA U PGŽ – U POTRAGU ZA GOLOSJEMENJAČAMA! – (XIV. DIO)

Prije nekoliko dana prisjetili smo se na jednom internom sastanku u Javnoj ustanovi „Priroda“, točno na dan njegova rođenja , 6. travnja,  našeg poznatog prirodoslovca Dragutina Hirca*. Prisjetila nas je zapravo ravnateljica JUP zbog nekih „asocijativnih“ poveznica. Hirc je mnogo pridonio poznavanju golosjemenjača primorsko-goranskih krajeva, pa je tako pisao i o šmriki (Juniperus oxycedrus)…

DRAGUTIN HIRC I ŠMRIKA

Prije pet godina Javna ustanova „Priroda“ objavila je u suradnji s istaknutim riječkim „hircologom“ Pinom Tuftanom (možemo ga tako zvati jer se intenzivno bavi proučavanjem života i djela Dragutina Hirca i objavio je nekoliko važnih djela s tom tematikom) knjigu Krajobrazna i biološka raznolikost Primorsko-goranske županije u djelima Dragutina Hirca. Prisjećanje na značajnog hrvatskog prirodoslovca ponovo nas je potaklo da malo pročešljamo neke njegove poznatije tekstove, ovaj puta obrativši posebnu pažnju temi golosjemenjača, ali smo malo zavirili i u noviju svjetsku i regionalnu literaturu, posebno onu o šmriki ili oštroigličastoj borovici (Juniperus oxycedrus).

Najdojmljiviji Hirčev zapis o šmriki zapazili smo u djelu Hrvatsko primorje, gdje opisuje impresivne sastojine „drvolike“ šmrike na Kalvariji iznad Bakra. Šmrika, inače, u uobičajenim okolnostima, raste kao grm. O sastojinama šmrike na padini Kalvarije danas gotovo da više ne nalazimo traga na terenu. Stoljetni razvitak vegetacije (sukcesija), a vjerojatno dijelom i čovjek, učinili su svoje.  Također danas više nema ni spomena o jatima drozdova koji su u Hirčevo vrijeme zimi dolazili u sastojine šmrike i zobali „šmrikuljiće“ – mesnate češeriće šmrike, koji su im bili omiljena zimska hrana. Pojedine rijetke primjerke ili skupince drozdova u današnje vrijeme možda ćemo još zateći na padinama Rebri, na obližnjem Draškom bregu, gdje se po kamenitim padinama još zadržalo ponešto šmrike. One su ovdje više u formi grmova, a ne stabala, kakva su u Hirčevo vrijeme rasla na Kalvariji.

 Iako sam smatrao da šmriku kao vrstu dobro (pre)poznajem, u novijoj me je literaturi začudilo da je nedavno, na temelju istraživanja genetskog koda, tj. tehnika DNA analiza, ali i istraživanja kemijskog sastava listova i morfologije, upravo (i) iz naših krajeva opisana nova, dotad nepoznata vrsta šmrike – deltastoigličasta šmrika (Juniperus deltoides). Radilo bi se o kriptičkoj** tj. „skrivenoj“ vrsti šmrike čiji se areal, prema navedenim istraživanjima, proteže  u istočnom dijelu Sredozemlja, dok bi se „prava“ šmrika (Juniperus oxycedrus) nalazila u zapadnom dijelu Sredozemlja.  Osnovne značajke nove vrste šmrike bile bi sljedeće:

  1. bazalni dio iglica jednako je širok ili širi od središnjeg dijela lista (tj. iglice) (sl. 2 i 3);
  2. bjelkaste pruge puči u ravnini su s površinom iglice ili malo udubljene;
  3. češerići se odlikuju izrazitim plavkastim nahukom na vrhovima ljuski češerića (sl. 1 i 3);
  4. na vrhovima se češerići odlikuju izbočenim vrhovima ljusaka (sl. 3);
  5. krošnje grmova su piramidalnog oblika (Adams, 2014).

„Prava“ šmrika odlikovala bi se obilježjima koja su suprotna gore navedenim točkama. Neka istraživanja autora s „balkanskih“ prostora nisu potvrdila ovakvu geografsku i morfološku diferenciranost šmrike, premda ističu da su nužna daljnja istraživanja (Brus et al. 2011).

 Da cijela stvar bude složenija botaničari, pa tako i Hirc, upravo za naše područje navode i „pukinju“, šmriku s krupnim češerićima (Juniperus macrocarpa). Ona je u bazi FCD (Flora Croatica Database) navedena kao podvrsta oštroigličaste šmrike (J. oxycedrus subsp. marcocarpa).

*Dragutin Hirc, hrvatski pučki učitelj, plodonosi prirodoslovac i putopisac rođen je 6. travnja 1853. u Zagrebu.

 **kriptičke vrste su vrste koje su genetski mogu dobro razlikovati, ali je mogućnost razlikovanja na osnovu morfoloških pokazatelja ograničena jer su vanjskim izgledom međusobno vrlo slične.

Povezane teme na web stranicama JU „Priroda“: https://ju-priroda.hr/2017/03/proslava-medunarodnog-dana-bioraznolikosti-u-gradu-cresu/

Marko Randić


Slika 2. Kod ovog primjerka šmrike iz područja Kvarnera češerići imaju vrhove ljuski ušiljene i nahuknute što bi bila oznaka deltastoigličaste šmrike