Za prostorni razmještaj sastavnica živog svijeta na padinama uvale Čavlena, između ostaloga, važna su raznoliko duboka i razvijena tla. Dok su više u unutrašnjosti kopna očuvana duboka reliktna crvenkasta tla, u obalnim predjelima pretežu plitka smeđa tla, a nađe se i poneka od tla ogoljena šumska stijena…

HRAST CER NA ŠUMSKOJ STIJENI U UVALI ČAVLENA

Mala skupina oskudno obraslih šumskih stijena nalazi se u uvali Čavlena u predjelu slikovite uvalice neposredno uz predio Vela riv. Stijene su zasjenjene okolnom šumom u kojoj pretežu submediteranska stabla i grmovi. Iz pukotine jedne od stijena izraslo je prije tko zna koliko desetljeća stablo hrasta koje bi prema vanjskim morfološkim obilježjima mogli označiti kao cer. To je vidljivo po izduženom obliku listova i donekle zašiljenim pojedinačnim režnjevima na listu. Kapice žirova nažalost nisam vidio, ali se na kori uočava narančasta boja koja proviruje u udubljenjima raspuklina što upućuje na cer.

Treba, međutim, istaknuti da je u raznolikim šumskim predjelima uvale Čavlena, po svoj prilici, raširena pojava križanja različitih vrsta i miješanja njihovog genetskog materijala, pa je ponekad teško reći o kojoj se svojti radi.

Deblo „cera“ na stijeni izraslo je iz neke pukotine koja se danas gotovo ne može nazrijeti jer ju je prerasla polukuglasta nepravilna velika izbočina pri bazi debla ovog neobičnog stabla. Oblik kakav se rijetko viđa, čak i među hrastovima u uvali Čavlena koji su poslovično neobično oblikovanih debala i krošnji. Tim neobičnim zadebljanjem deblo se tijesno pripilo uza stijenu, ondje se čvrsto usidrilo i uspješno, već duži niz desetljeća odolijeva oskudici tla, hrane i vode, a odupire se i neumoljivoj sili teži.

M. R.

Slika 1. Hrast cer izrastao iz pukotine šumske stijene (foto: M. Randić)

Slika 2. Pukotinu iz koje raste cer danas je teško nazrijeti (foto: M. Randić)