Evidentirani stari hrastovi u Opatiji

Prospekt Novosti

Sl. 1. Stari hrast ukorijenjen uz obalni put (foto: Miljenka Šepić)[/caption]

Često postoji neraskidiva i uska povezanost između života
zaštićenih starih stabala, (kao sastavnica vrijedne prirodne baštine nekog
kraja), te duhovnih, tradicijskih, umjetničkih i graditeljskih pregnuća
koja pribrajamo kulturnoj baštini. U Hrvatskoj imamo za to lijepih primjera.
Sjetimo se prelijepog i prastarog čempresa u vrtu franjevačkog samostana
u gradu Hvaru, žilavog borića na kamenom krovu crkvice sv. Petra u Nerežišću
(otok Barač), “Gupčeve lipe” u Gornjoj Stubici, prastarih platana
u Trstenom i brojnih drugih zaštićenih stabala ili skupina stabala, osobito
uz crkve i samostane diljem Hrvatske.

U Primorsko-goranskoj županiji, oko starog zaštićenog
hrasta medunca (koji je nažalost jako oštećen u nedavnom nevremenu) u
slikovitom zaselku Sv. Petar na creskoj Tramuntani pletu se drevne legende
što je inspiriralo akademika Branka Fučića za nadahnuti tekst u poznatoj
knjizi Apsyrtides. Staro stablo jeršena u Vinodolu nadahnulo je pučku
pjesnikinju Anicu Tomašević koja je ovom prastarom stablu posvetila prelijepu
pjesmu.

Nedavno je u Javnu ustanovu “Priroda” navratila
opatijska slikarica Miljenka Šepić s prijedlogom da se stari hrastovi
Opatije i liburnijske obale zaštite. Oni su također nezamjenjiv dio prirodne
baštine neraskidivo povezan s graditeljskom kulturom ovog podneblja. Neobično
su skladno i s puno pažnje za prirodu ukomponirani u urbano i zeleno tkivo
librunijske obale. Bez njih Opatija i Liburnija ne bi bile ono što jesu,
njihovo snažno korijenje prkosi stoljećima i čuva naslage i životnu snagu
zemlje crvenice, nakupljane tisućljećima na samom podnožju Učke, pred
erozijom i ispiranjem u more (sl. 1). Nažalost svjedoci smo sve ubrzanijeg
nestajanja ovih vrijednosti.

Slikarica Miljeka Šepić već duži niz godina zadivljena
je opatijskim hrastovima, prati njihov život, postepeno upotpunjuje i
sistematizira njihov popis, a evidentirala je i popisala lokacije većine
takvih hrastova-divova te ih dokumentirala fotografskim aparatom. Priprema
i knjigu o njima. Priroda i stabla su joj svakodnevna inspiracija u umjetničkom
radu (sl. 2 i sl. 3).

Ono što je možda posebna zanimljivost u cijeloj “priči”
koju nam je ispričala Miljenka je da se za opatijske hrastove zainteresirao
i umirovljeni profesor genetike na Sveučilištu u Bolonji, gospodin Ferruccio
Ritossa. On tvrdi da je Opatija vjerojatno jedino, ili jedno od rijetkih
mjesta u Europi, na kojemu uz more i zajedno raste čak pet vrsta hrastova
(cer, medunac, kitnjak, crnika i plutnjak) . Profesor Ritossa, slikaričin
prijatelj i još jedan zaljubljenik u opatijske hrastove i sam se bavi
umjetnošću nastojeći približiti i povezati znanost i umjetnost.

Napori što ih ulaže slikarica Miljenka Šepić uklapaju
se u koncepciju evidentiranja i zaštite osobito vrijednih starih stabala
na području Primorsko-goranske županije. Želja nam je da se mreža zaljubljenika
u opatijske hrastove proširi, što bi bio i preduvjet učinkovitije zaštite.


Sl. 2. Stabla, dimenzije 100 x 100 cm, 2006. godine, autorica Miljenka
Šepić


Sl. 3. Stablo-sjena, dimenzije 1000 x 100 cm, 2008. godine, autorica Miljenka
Šepić