ostaci životinje

"Forenzičko" izviješće broj 1.

Prospekt Fauna, Zanimljivosti

Polovicom ožujka krenuli smo u šetnju jednim od naših zaštićenih područja. U kanjonu je još mjestimice bilo snijega pa smo morali dobro paziti gdje stajemo. Da nije bilo skliske staze možda bi nam promakao vrlo zanimljiv prizor.

Na samoj stazi uočili smo nekoliko hrpica životinjske dlake nekoliko metara udaljene jedne od drugih. To nam se učinilo vrlo interesantno, pa smo se odlučili poigrati forenzičara i pokušati dokučiti što se ovdje dogodilo. Nekoliko metara dalje od prve pronađene hrpe dlake, ispod pješačke staze na položenoj obali rijeke pronašli smo dokazni materijal broj 1: veliku količinu životinjske dlake na jednom mjestu, dimenzija 1,5 x 2 m.


Slika dokaznog materijala 1 (foto: Iva Mihalić)

Nakon ovog otkrića zaključili smo kako je ovo definitivno “mjesto zločina”, jer je količina dlake prevelika da bi “žrtva” odavde odšetala živa. Kako bi utvrdili identitet “žrtve” nastavili smo pretraživati okolicu. Nekoliko metara dalje, na samoj stazi naišli smo na dokazni materijal broj 2: životinjske kosti. Dimenzije kostiju mogu se procijeniti sa slike u usporedbi s gojzericom br. 37.


Slika dokaznog materijala 2 (foto: Sunčica Strišković)

Sada već sigurni kako se doista radi o “žrtvi zločina”, a ne o “nestaloj osobi” koja je tu samo ostavila svoj zimski kaput, nastavili smo dalje i na stazi našli prvi i jedini dokazni materijal koji nas je upućivao na “počinitelja zločina”: izmet u kojem su se nalazile životinjske dlake poput onih u dokaznom materijalu br. 1.


Slika dokaznog materijala 3 (foto: Iva Mihalić)

Daljnjim pretraživanjem lokaliteta nije nađen više nikakav dokazni materijal. Gore navedene fotografije poslane su stručnjaku koji je iz njih vrlo lako pročitao i objasnio što se ovdje dogodilo. Dlaka je dobro uleknuta zbog toga što je bila pritisnuta snijegom, što objašnjava zašto smo na dokazni materijal naišli tek kad se snijeg otopio. Kosti su već dosta suhe što također ukazuje da se tu nalaze već neko vrijeme. Izmet izgleda poput vučjeg. Iz svega toga mogu se pretpostaviti dva moguća scenarija. Naša “žrtva” bio je mladi jelen koji je završio kao plijen vukova, ili je sam uginuo pa su se vukovi i ostale zvijeri hranile na lešini. Neobično je da je bedrena kost (dokazni materijal 2) ostala nepregrižena, jer vukovi inače pojedu i koštanu srž, ali ako je bilo manje vukova (3-4) tada im je bilo dovoljno mesa pa se nisu “zamarali” kostima.

Zadovoljni iskazom stručnjaka koji je nekolicinu dokaza uobličio u zanimljivu priču, i bogatiji za jednu interesantnu informaciju o kretanju vukova u Primorsko-goranskoj županiji uspješno smo okončali ovaj slučaj.

Sunčica Strišković