Ihnofosili na obalama poluotoka Lopara

Prospekt Gea, Zanimljivosti

ŠTO SU IHNOFOSILI?

Poluotok Lopar građen je od eocenskih lapora i pješčenjaka koji su nastajali u okolišu estuarija pradavne rijeke, prije otprilike 40 – 50 milijuna godina. U loparskim stijenama mogu se uočiti mnoga nalazišta fosila – okamenjenih ostataka pradavnih životinja. Međutim, u trošivim loparskim stijenama, osim uobičajenih fosila životinja s čvrstim ljušturama ili skeletima, kao što su foraminifere, puževi i školjkaši…, možemo naići i na osebujne tragove životinja – ihnofosile.

Ihnofosili mogu biti, primjerice, „okamenjeni“ tragovi bušenja, rovanja, kopanja, plaženja, trčkaranja, nalijeganja, hranjenja… životinja u mekanom supstratu, najčešće u mulju ili pijesku, a tako oblikovani hodnici, šupljine ili utisnuća mogu kasnije biti ispunjeni materijalom ponešto različitih osobina i tijekom vremena stvrdnuti se u čvrstu stijenu. Na taj način u stijeni ostaju vidljivi tragovi davnog djelovanja životinja – ihnofosili.

Ihnofosili mogu biti raznih oblika i veličina, a njihov oblik i svojstva ovise o vrsti i životnim navikama životinje koja ih je načinila. Najčešći su cjevasti oblici koje rovanjem načine crvolike životinje u rastresitom i mekanom materijalu. Često tragove ostavljaju životinje mekana tijela koje nemaju čvrstih dijelova poput ljuštura ili kostura koji se lakše očuvaju, pa su ihnofosili jedino što od njihovog djelovanja preostane tijekom geološkog vremena i evolucije zemljine kore.

Na klifu u predjelu uvale Sturić na Loparu vidljivi su zanimljivi ihnofosili u obliku spiralno zavijenih cijevi ispunjenih svjetlijim stvrdnutim pijeskom koji se jasno izdvajaju od tamnije obojene matične stijene (sl. 1).

Naši vodiči po geostazama otoka Raba, doc. dr. sc. Ljerka Marjanac i prof. dr. Tihomir Marjanac ukazali su nam na zanimljivu činjenicu da su ti zavojiti ihnofosili vjerojatno tragovi, odnosno fosilizirani ostaci rupa koje su u nekadašnjem pješčanom žalu vjerojatno izbušili rakovi. Slične ili identične rakove roda Callianassa možemo i danas naći na pješčanim žalima Lopara kako buše duboke spiralne tunele kao što su to činili i njihovi prethodnici prije 50 milijuna godina.

Na taj način loparske obale jedno su od rijetkih mjesta gdje imamo priliku u „živo“ promatrati ono što se dešavalo i davno prije, u ovom slučaju u razdoblju eocena, o čemu svjedoče ovdašnji ihnofosili.

M. R.


Slika 1. Eocenski ihnofosil u pješčenjaku Lopara, star oko 50 milijuna godina (foto: M. Randić)