Povodom međunarodne godine šuma i 100. obljetnice obalnog šetališta ("lungomare") u opatiji promovirana knjižica "hrast, quercia, oak, eiche"

Prospekt Novosti

POVODOM MEĐUNARODNE GODINE ŠUMA I 100. OBLJETNICE OBALNOG ŠETALIŠTA (“LUNGOMARE”) U OPATIJI PROMOVIRANA KNJIŽICA “HRAST, QUERCIA, OAK, EICHE”

Pod stoljetnim samoniklim granatim hrastom meduncem,
čije su se žile ispreplele i stopile sa stijenama i potpornim kamenjem
Obalnog šetališta Franza Jozefa I, u slikovitom ambijentu opatijskog Portića,
okupili su se radi obilježavanja 100. obljetnice Obalnog šetališta (popularni
Lungomare) brojni posjetitelji kako bi odali divljenje i poštovanje stoljetnim
opatijskim i liburnijskim hrastovima. Većinu tih starih divova uz Lungomare
umjetničkim je okom zapazila i “ponovo nam otkrila” te fotografirala
i opisala opatijska slikarica Miljenka Šepić, čija je četverojezična knjižica
“Hrast, Quecia, Oak, Eiche” predstavljena tom prigodom. Knjižica
je tiskana povodom Međunarodne godine šuma i ima za cilj ukazati na važnost
i značaj autohtonih hrastova i drugog starog drveća uz Lungomare. Na predstavljanju
su osim autorice Miljenke Šepić, sudjelovali i govorili gradonačelnik
Grada Opatije Ivo Dujmić, direktorica Turističke zajednice Grada Opatije
Jasna Doričić Sanković, predstavnici Katedre čakavskog sabora Opatija,
Centar za kulturni turizam “Koraki” te predstavnici suizdavača
– ravnateljica Javne ustanove “Priroda” i tvrtka “Rima”.
Događaj je nadahnuto vodio Dražen Turina Šajeta te je ugođaj upotpunio
i svojim pjesmama, a pri završetku predstavljanja nastupila je Klapa “Opatija”.

Svoje viđenje starih hrastova uz Lungomare u knjižici
dali su i prof. Ferruccio Ritossa, genetičar i umjetnik porijeklom iz
Istre, još jedan zaljubljenik u liburnijske hrastove te biolog Marko Randić
iz Javne ustanove “Priroda”. Zanimljivo je da prof. Ritossa
smatra liburnijsku obalu jednim od rijetkih mjesta u Europi i uopće na
svijetu gdje se susreće nekoliko ekološki različitih vrsta hrastova neposredno
uz obalu mora, što ga je kao znanstvenika ali i umjetnika nadahnulo na
ovaj poetski tekst:

“U dostupnoj stručnoj literaturi vrlo rijetko se
označava prisutnost raznih oblika hrastova tako blizu mora kao u Opatiji.
Botanički podaci nam služe da bi definirali mnoge oblike, dimenzije, vrijeme
i načine rasta. Ono što manjka tim šturim znanstvenim podacima je emocija
koju su mnogi od nas osjetili diveći se nježnom zelenilu hrastova pomiješanom
s intenzivnim modrilom mora u pozadini, kao i bijelim krestama valova
koji se kovitlaju i komešaju u malim zatvorenim uvalicama ispunjenim prašničkim
resicama otpalim s hrastovih krošnji u vrijeme intenzivnog cvata.
To su oni posebni zakutci Svijeta u koje se treba uvijek iznova vraćati.
Nezajažljivo širenje betona ovdje je načas zaustavljeno do mogućeg ponovnog
nadiranja. Neka nas nitko ne učini osiromašenima za ovu ljepotu. Mogao
bi potonuti u naše suze”.

(Ferruccio Ritossa, citat iz knjižice “Hrast, Quecia,
Oak, Eiche”, prijevod odlomka s talijanskog Marko Randić)


Sl. 1. Stoljetni hrast uz Lungomare iznad Portića (Foto: Miljenka Šepić)


Sl. 2. Svečanost predstavljanja knjižice u Portiću (Foto: Marin Aničić)


Sl. 3. Poseban ugođaj događaju dao je starinski ambijent Portića (Foto:
Marin Aničić)