Pronađene nove edemične špiljske vrste u špilji biserujki

Prospekt Novosti


Foto br. 1: Nova vrsta lažištipavca (Roncus sp. nov., PSEUDOSCORPIONES)

PRONAĐENE NOVE EDEMIČNE ŠPILJSKE VRSTE U ŠPILJI BISERUJKI

Na kamenitom platou sjeveroistočnog dijela otoka Krka,
obraslom oskudnim grmovima bodljikave šmrike (Juniperus oxycedrus), iznad
slikovite morske uvale Slivanjska i nedaleko zaselka Rudine nalazi se
ulaz u podzemlje špilje Biserujke. Špilja pripada među najstarije turistički
uređene speleološke objekte u Hrvatskoj, ali je od 1913. kada je prvi
put uređena, povremeno je padala u zaborav i zanemarivana, pa je zbog
nekontroliranih posjeta u njoj djelomično devastiran špiljski nakit. Turističku
vrijednost ima i danas jer je 1997. ponovno uređena i osposobljena za
razgledavanje. Sada je godišnje posjećuje oko 30 000 posjetitelja.

Dužina Špilje je 111 metara, a dubina – 13 metara. Proteže
se relativno plitko ispod površine pa prosječna temperatura u špilji iznosi
od 13 – 150 C. Sastoji se od četiri morfološki izražena dijela: ulaznog,
Velike dvorane, Kanala s mostovima i Cimpresne dvorane i svi uređeni dijelovi
spilje su lako prohodni. Obiluje kalcitnim sigama, a posebno se ističu
lijepi stupovi i stalaktiti. U biospeleologiji je glasovita po izuzetno
bogatoj spiljskoj fauni. Premda se radi o relativno malom podzemnom objektu,
u njoj su bile otkrivene tri endemične podvrste spiljskih kornjaša, jedna
endemična stonoga dvojenoga i endemični lažištipavac. Popis biospeleoloških
nalaza obuhvaća dvadesetak vrsta životinja – troglobionata, troglofila
i trogloksena! Osim toga važna je i kao tipično nalazište – “locus
typicus” podzemnog trčka Anophthalmus maderi maderi, podzemne babure
Alpioniscus christiani i podzemnog lažištipavca Neobisium insulare, što
znači da su oni prvi puta pronađeni i opisani upravo iz te špilje. Prve
dvije svojte endemi su otoka Krka! U novije vrijeme pronađeni su u donjem
kanalu spilje ostaci spiljskog medvjeda.

Budući da je špilja uvrštena kao lokalitet važan u biospeleologiji
i u Nacionalnu ekološku mrežu – ubilježena je pod šifrom HR2000008, prema
članku 4. Uredbe o proglašenju Ekološke mreže (NN 109/07), Javna ustanova
“Priroda” ima obvezu upravljati špiljom. Stoga su započeta opsežna
i kompleksna istraživanja špilje s ciljem njene učinkovitije zaštite.

Iako je su u špilji već ranije provođena sustavna biospeleološka
istraživanja, najnovijim istraživanjima koja su započeta krajem svibnja
2009., predsjednik Hrvatskog biospeleološkog društva, mr. sc. Roman Ozimec,
došao je do još dva iznimna i neočekivana biospeleološka nalaza. Ovim
istraživanjem nađena je jedna za znanost potpuno nova vrsta lažištipavca
– potpuno slijepa vrsta roda Roncus, kao i jedna vrsta sićušnog kornjaša
pipalice (Pselaphinae), koja je ranije bila poznata jedino iz jame Čampari
na otoku Cresu, (pa je špilja Biserujka do sad drugo poznato nalazište
na svijetu!). Znanstveni naziv toga sitnog kornjaša je creska pipalica
(Bryaxis crepsensis). Uz ove vrste, nova istraživanja pokazala su da u
špilji Biserujki živi još nekoliko zanimljivih, dosad ovdje nepoznatih
troglofilnih vrsta, od kojih je najzanimljiviji nalaz jednakonožnog raka
roda Androniscus.

Do špilje Biserujke vodi automobilska cesta s uočljivim
putokazima preko zaselka Rudine. Na ulazu se nalazi kamena kućica i objekt
za predah posjetitelja, pa je spilju lako pronaći. Poseban je doživljaj
posjetiti spilju za vrijeme vrućih ljetnih dana, kada se u njoj mogu naći
utočište od sunčeva žara i prohladna mikroklima.

Foto br. 2: Kornjaš creska pipalica (Bryaxis crepsensis /G. Müller, 1947/,
COLEOPTERA)