Ugroženi cretovi i mahovi tresetari u gorskom kotaru

Prospekt Novosti


Sl. 1. Malo šumsko tresetište s mahom tresetarom (Sphagnum sp.) u Gorskom
kotaru (foto: M. Randić)

UGROŽENI CRETOVI I MAHOVI TRESETARI U GORSKOM KOTARU

Cretovi su poseban tip močvarnih staništa na kojima se
među niskom vegetacijom zadržava obilje vode. Cretove uobičajeno izgrađuju
razne vrste mahovina i drugog niskog bilja koje se rastući na njima iz
godine u godinu nakuplja. Bez prisustva kisika to odumrlo bilje trune,
odnosno postepeno pougljenjuje, jer se nepotpuno razgrađuje stvarajući
naslage treseta.

Iako su svugdje u Hrvatskoj cretovi prava rijetkost,
u našoj županiji oni su (bili) najzastupljeniji u Gorskom kotaru jer im
tamo klimatske prilike zbog obilja oborina najviše odgovaraju. U Hrvatskoj
i Gorskom kotaru cretovi su zapravo svojevrsni preostaci oledbe (ledenodobni
relikti) i na njima obitavaju mnoge rijetke vrste – glacijalni i borealni
relikti. Jedan od najvažnijih gradbenih sastavnica u vegetaciji cretova
jesu razne vrste cretnih mahovina među kojima su, bar u nekim tipovima
cretova, najznačajniji mahovi tresetari (razne vrste roda Sphagnum). Većina
ih je danas u našem podneblju ugrožena.

Mahovi tresetari (sl. 1 i 2) u svojim stanicama imaju
sposobnost nakupljanja velikih količina vode. Zato u narodu postoje posebni
nazivi za takve zamočvarene cetne terene ili tresetišta. Krećući se po
močvarnim terenima s cretnim mahovinama stopala propadaju u važnu mekanu
tresetnu podlogu i u udubljenjima stopa se stvaraju male lokvice vode.
Takve terene u narodu stoga nazivaju pištaline, pišteće livade,…, a u
nekim dijelovima daju im i pučki naziv sunđerak (primjerice na Velebitu)
ili sunger (u Gorskom kotaru), jer poput spužve upijaju goleme količine
vode. Vozači off-road vozila vole takve terene jer im pružaju jedinstvenu
prigodu da svojim vozilima simuliraju “zaglibljivanje” i proceduru
“izvlačenja iz gliba”. Ne treba posebno ni spominjati koliku
time čine štetu ugroženim staništima i vrstama!

Nestanak cretova na kojima su rasle cretne mahovine i
rijetke biljke poput kukcojetke rosike osobito je izražen posljednjih
nekoliko desetljeća na području Gorskog kotara. Cretovi s mahovima tresetarima
i rosikom razvijali su se, naime, u Gorskom kotaru, uglavnom na silikatnoj,
vodonepropusnoj podlozi u depresijama uz potočiće, a upravo na takvim
mjestima izgrađeno je nekoliko hidroakumulacijskih jezer. Planirana je
i izgradnja novih (primjerice jezero na Križ-potoku).

Tako je do danas desetak najvažnijih nalazišta mahova
trestara, rosike, cretnih gljiva te drugih iznimno rijetkih cretnih vrsta
i staništa cretova u Gorskom kotaru potopljeno umjetnim jezerima. Ostala
malobrojna nalazišta pretrpjela su znatne promjene zbog zarastanja šumskom
vegetacijom, promjena vodnog režima, izgradnje šumskih vlaka i prolaska
teških šumskih strojeva i off-road vozača kroz cretišta ili u njihovoj
neposrednoj blizini (sl. 3). Možemo stoga bez zadrške ustvrditi da su
cretovi među najugroženijim tipovima staništa u Gorskom kotaru i da je
njihove “ostatke ostataka” vrijedno štititi. Pozivamo sve “relevantne
subjekte” da se uključe u ovu akciju.

M.R.


Sl. 2. Cretne mahovine – vlasac (Polytrichum alpinum) i crvenkasti mah
tresetar (Sphagnum rubellum) na cretu Trstenik iznad Klane (foto: arhiva
JU Priroda)


Sl. 3. Uništavanje cretnog staništa u Gorskom kotaru off-road vožnjom
(foto: M. Randić)


Sl. 4. Kukcojetka rosika (Drosera rotundifolia) – jedna od najugroženijih
cretnih biljnih vrsta u Gorskom kotaru (foto: M. Randić)