Botaničke zanimljivosti u domovini medvjeda

Prospekt Priroda, Zanimljivosti


Sl. 1. Stijena Firstov rep (876 m) u Borovškoj gori iznad Grintovca pri
Osilnici (Slovenija) krije mnoge botaničke posebnosti (foto: Boštjan Surina).

BOTANIČKE ZANIMLJIVOSTI U DOMOVINI MEDVJEDA

U brošuri “U domovini medvjeda” koju je Javna
ustanova “Priroda” pripremila u sklopu međunarodnog EU projekta
SOŽITJE nije bilo mjesta za sve botaničke zanimljivosti koje se odnose
na područje gornjeg dijela doline Kupe. Za ljubitelje rijetkog i zanimljivog
bilja željeli bi, na ovom mjestu, vrlo sažeto, izdvojiti i posebno ukazati
na neke od “botaničkih poslastica” u širem području gornjeg
toka rijeke Kupe*.

Kulise veličanstvenih stjenovitih odsječaka i litica
pružaju se s jedne i s druge strane doline gornjeg toka rijeke Kupe. Posebno
su lijepo razvijene na padinama Borovške gore na slovenskoj strani, ali
ih ima i na hrvatskoj strani, osobito iznad dolina dvaju netaknutih gorskih
bisera – potoka Velike i Male Belice – desnih pritoka Kupe. Budući da
su planinski predjeli koji okružuju ovo područje za vrijeme ledenih doba
(oledbi) bili dijelom prekriveni ledenjacima, planinsko bilje, koje uobičajeno
raste na visokim planinama, potisnuto je u dolinu i ovdje se održalo do
danas. To je vjerojatno jedan od razloga zašto danas u dolini Kupe takve
“planinske” biljke rastu na razmjerno malim nadmorskim visinama
(vjerojatno kao svojevrsni “glacijalni relikti” ili ledenodobni
preostaci). Oni rastu uglavnom na vlažnijim, hladnijim i zasjenjenijim
stjenovitim odsječcima. Jedna od takvih planinskih biljaka – predstavnik
alpske flore – je dlakavi pjenišnik ili sleč (Rhododendron hirsutum),
alpski grmić neobično lijepih crvenih cvjetova. Vrlo je obilan u slovenskom
dijelu stjenovitih odsječaka iznad doline Kupe, gdje gradi i posebnu šumsku
zajednicu bukve s dlakavim slečom. Na hrvatskoj strani također ima bogatih
staništa dlakavog sleča. Ponekad se na istim liticama na kojima raste
sleč nađe još jedna planinska biljka – rijetka kukcojetka alpska tustica
(Pinguicula alpina). U dolini Kupe također je vjerojatno ostatak iz razdoblja
oledbi (glacijalni relikt).

Još zanimljiviji i biogeografski značajniji su neki od
predstavnika planinske flore sjeverozapadnih Dinarida. Tako danas na području
strmih odsječaka iznad doline gornjeg toka rijeke Kupe nalazimo Scopolijevu
gušarku (Arabis scopoliana) – rijetku endemičnu krstašicu ilirskog rasprostranjenja.
Ona na području Dinarida raste uglavnom na vrhovima viših planina, ali
se spušta i u duboke ponikve s mrazišnom vegetacijom. Na području teško
pristupačnih stijena u dolini Kupe – između Moža i Strme rebri na Borovškoj
gori udružuje se s endemičnom vrstom trave – kalničkom šašikom (Sesleria
kalnikensis) u posebnu zajednicu. Na stijenama između Osilnice i Broda
na Kupi raste i druga endemična planinska biljka – širokolisno zvonce
(Edraianthus graminifolius). Pripada porodici zvončića te ima krupne modre
zvonaste cvjetove.

Liburnijski endem – planinsko devesilje (Seseli malyi),
iz porodice štitarki, također je vrlo zanimljiva i rijetka planinska biljka
koja na vrhu Krempa (944 m) iznad Bosljive Loke ima svoje najniže (za
sada) poznato nalazište. Busenasta zvjezdoglavlka (Scabiosa silenifolia)
planinska je vrsta ilirskog areala (s disjunkcijom u središnjim Apeninima).
Jedna je od najrjeđih biljaka u gornjem dijelu doline Kupe – pronađena
je samo na Goteniški planini.

Za razliku od tipičnih planinskih biljaka osunčane, suhe
i tople stijene nude pribježište i nizu “toploljubnih” vrsta,
koje su u dolinu Kupe mogle prodrijeti možda u vrijeme nekog od toplijih
razdoblja geološke prošlosti. Jedna od uočljivijih takvih “toploljubnih”
biljaka je rujevina (Cotinus coggygria) – grm koji se u jesen zažari žarkim
bojama lišća. U pratnji su mu endemična ilirska perunika (Iris illyrica),
javor šestil (Acer monspessulanum), rašeljka (Prunus mahaleb), oštrolisna
veprina (Ruscus aculeatus), primorski vrisak (Satureja montana), bijeli
jasenak (Dictamnus albus) i druge vrste koje smo navikli vidjeti bliže
obali mora.

U udolinama gorskih potoka – pritoka Kupe, usječenih
u strme padine dolinskog okvira, skrivaju se i druge rijetke vrste. Takve
udoline su zbog posebne (mikro)ekologije koja se očituje u iznimno šarolikom
spektru mikro- i mezo-staništa, a sve zbog razigrane topografije terena,
prava pribježišta rijetke flore i vegetacije. Tako u sutjeskama Potoka
i Modrog potoka uspijeva rijetki (balkanski) endem Blagajev likovac (Daphne
blagayana), a u vlažnim sutjeskama i u šumama na strminama iznimna je
botanička rijetkost mirisava žlijezdača (Adenophora lillifolia), još jedan
zanimljiv predstavnik porodice zvončića.

Poseban “bombončić” za botaničke sladokusce
je i kamenjarska kamenika (Saxifraga petraea) – endem Jugoistočnih vapnenačkih
Alpa. Najvjerojatnije je preostatak iz razdoblja prije ledenih doba, dakle
tercijarni je relikt! Raste u pukotinama vapnenačkih stijena na toplijim,
zasjenjenim položajima.

Ovim sažetim prikazom botaničke osobitosti doline gornjeg
toka Kupe ni izdaleka nisu iscrpljene, ima ih još mnogo, osobito među
posebnostima vegetacije (tj. skupa biljnih zajednica). Za njihovo upoznavanje
zaslužni su mnogi botaničari, a na slovenskoj strani posebno Marko Acceto.
Na nama je da te botaničke vrijednosti čuvamo, ali i da ih pravilno edukativno
i turistički vrednujemo jer one to svojom iznimnošću zaslužuju, a o njima
se tako malo zna u široj javnosti!

M. R.

*Osnovni izvor informacija: “Prirodoslovne vrijednosti, flora i
vegetacija na profilu Brod na Kupi-Delnice te značajnije biljne vrste
Pokuplja: izvještaj faza I. i faza II. Prirodoslovni muzej Rijeka (autori:
Modrić-Surina, Željka i Boštjan Surina). Rijeka, 2012. (studija izrađena
u sklopu međunarodnog projekta SOŽITJE)


Sl. 2. Širokolisno zvonce (Edraianthus graminifolius, Campanulaceae) endemična
je biljka visokih planina Balkanskog poluotoka. Lijepi primjerci rastu
u pukotinama stijena između Osilnice i Broda na Kupi, pa tako i na stijeni
Firstov rep (foto: Boštjan Surina).


Sl. 3. Malyjevo devesilje (Seseli malyi, Apiaceae), vrlo rijetka planinska
liburnijska biljka, raste na vrhu Krempe (944 m) u sklopu Borovške gore
(Slovenija) (foto: Boštjan Surina).


Sl. 4. Stjenoviti odsječci iznad Male Belice, desnog pritoka Kupe na kojima
se “planinske” biljke spuštaju na male nadmorske visine (foto:
Marko Randić).


Sl. 5. Jedna od zanimljivih “planinskih” biljaka koja se “spušta”
na male nadmorske visine u dolini gornjeg toka rijeke Kupe i njezinih
pritoka je kukcojetka alpska tustica (Pinguicula alpina) (foto: Marko
Randić)