Bura u kanjonu rječine

Prospekt Gea, Zanimljivosti


Sl. 1. Burni oblaci nad kanjonom Rječine, 23. siječnja 2015., gledano
prema gradu Rijeci – oblaci prekrivaju cijeli južni dio neba, a na sjevernoj
strani, u zaleđu kanjona oblikovao se “stacionarni oblačni rub”
i malo polje vedrine između tih oblaka i “brvina” na planinama
dublje u zaleđu (usporedi sl. 2 i 3) (foto: M. Randić)

BURA U KANJONU RJEČINE

Snazi bure koja puše kroz kanjon Rječine dokaz je srušeno
stablo divljeg kestena koje je do 11. studenog 2013. raslo na Mostu na
Rječini (most kod hotela Kontinental). Tog dana, ili noć ranije, bura
se je silovitom snagom obrušila kroz kanjon Rječine, porušila divlji kesten,
ali je prouzročila velike štete i na nekim drugim mjestima u gradu Rijeci,
na rubu kanjona Rječine – Strmici (sl. 4) i drugdje.

Dana 23., mjeseca siječnja 2015. godine, bura, iako ne
osobito snažna, pojačavala se od jutra prema večeri. Njena snaga osjećala
se osobito u kanjonu Rječine gdje sam trebao obaviti terensku provjeru
nekih podataka o prirodnim osobitostima. Bura je puhala sve jače, a par
gavrana, leteći djelomično skvrčenih krila, kako bi joj se uspješnije
oduprli, jedrili su uz litice kanjona, povremeno se glasajući karakterističnim
glasovima.

Kod ulaza u novu šetnicu u kanjonu pokušavao sam uspostaviti
komunikaciju s projektantima šetnice koji su se zatekli na desetak metara
višoj poziciji, uz rub Lujzinske ceste, iznad moga stajališta. Zbog jake
bure sporazumijevanje nikako nije uspijevalo: ma koliko se trudio vikati
bura je raznosila zvuk pa me ljudi nisu mogli razumjeti. Zanimljiva pojava
koju sam doživio prvi put!

Distorzija zvuka zbog puhanja bure nije bila jedina zanimljiva
prirodna pojava tog dana. U zaleđu kanjona, rano popodne, počeo se oblikovati
stacionarni rub oblaka, oblika sličnog kao kod tipičnih “burnih”
lećastih oblaka (altocumulus lenticularis), s tom razlikom da je u ovom
slučaju to bio zaobljeni rub koji se protezao kilometrima u zaleđu grada
Rijeke – od zaleđa kanjona Rječine prema Vežici i dalje Kostreni, a vjerojatno
još i dalje (što nisam sa svojih stajališta uspio vidjeti).

Iza ruba “stacionarnog” oblaka stvorilo se
polje vedrine – izduženo i usko (sl. 2 i 3), a još dublje u zaleđu, opet
je bilo oblačno “polje”, u lokalnom govoru poznato kao “brv”
ili “brvina”, odakle su se otkidali maleni raščupani oblačići
tjerani naletima bure. S “brvine” povremeno su se otkidale kapljice
kiše koje je bura raznosila u niže predjele. “Brvine” su tipični
oblaci bure koji se oblikuju na grebenima primorskih planina i često navješćuju
buru “zloglasne” jačine, osobito kad se formiraju na grebenu
planinskog lanca Velebita.

Kratki opis prostornog razmještaja oblaka i vedrine
u popodnevnim satima nad kanjonom Rječine i Rijekom na dan 23. siječnja
2015. godine:

S južne strane od Orehovice (tj. kad se u kanjonu okrenemo
prema gradu Rijeci) cijeli istočni, južni i zapadni dio neba bio je prekriven
oblacima (sl. 1).

Kad bi se okrenuli na dugu stranu tj. prema sjeveru,
iznad Orehovice, bio je vidljiv formiran relativno oštar rub tih oblaka
(dva detalja toga ruba vidljivi su na fotografijama 2 i 3) – rub je imao
izrazit stacionarni položaj (tj. satima je stajao na “mjestu”).

Taj “stacionarni rub” označavao je i oštro
odsječeno usko i izduženo “polje vedrine” u zeleđu kanjona.

Od “polja vedrine”, (koje se protezalo kao
uska traka koja prati cijeli rub prostranog “južnog” oblačnog
polja), još dublje u zeleđe, planine su bile također obavijene oblacima
– što bi odgovaralo burnim oblacima “brvima” ili “brvinama”.

Budući da te brvine nisu bile jasnog ruba već su imale
više-manje difuzan (vlastiti) rub zaključujem da je od njih bura otkidala
kapljice kiše koje su mu i dale takav difuzan izgled.

Osim toga, vjerojatno s ruba tih “brvina” bura
je otkidala i male “raščupane” oblačiće koji se mogu vidjeti
na zadnje dvije fotografije (sl. 2 i 3) neba.

Zadnja fotografija (sl. 3) snimljena je nekoliko sati
nakon predzadnje (sl. 2) i snimio sam je kad sam se popeo iznad kanjona,
tj. nad Vežicom (ona prva je snimljena ranije u kanjonu!).

Tada sam (sa stajališta koje je obuhvaćalo znatno veći
horizont od onog u kanjonu) vidio i zaključio da je “staiconarni”
rub “velikog južnoj oblačnog polja nad gradom Rijekom” – (tj.
ono čiji je dio prikazan na fotografiji br. 1) uvijek stajao na gotovo
isotm mjestu još satima (tj. najmanje dok se nije smračilo) i da se protezao
duž čitavog zaleđa grada Rijeke.

Kategorija: zanimljivosti iz prirode, gea, bura

Ključne riječi: bura, kanjon Rječine, stacionarni rub
oblaka

Poveznice na stranice JU “Priroda” sa srodnim
temama:

www.ju-priroda.hr/zanimljivosti.asp?id=2zanimljivosti/gea/3-olujno-nevrijeme.html

www.ju-priroda.hr/zanimljivosti.asp?id=2zanimljivosti/gea/5-posolica.html

Marko Randić


Sl. 2. Stacionarni rub oblaka u zaleđu kanjona Rječine u ranim popodnevnim
satima, snimljeno dana 23. siječnja 2015. za puhanja bure (foto: M. Randić)


Sl. 3. Stacionarni rub oblaka protezao se u kontinuitetu i nad istočnim
dijelom grada Rijeke, nad Martinšćicom i Kostrenom, trajao je satima stojeći
na istom mjestu, snimljeno nad zaleđem Vežice (istočni dio grada Rijeke),
dana 23. siječnja 2015. godine u kasnijim popodnevnim satima. S ruba “brvine”
smještene još duble u zaleđu otkidaju se mali “raščupani” oblačići
(foto: M. Randić).


Sl. 4. Ostatak korijena iščupanog stabla hrasta od snažne bure koja je
orkanskom žestinom puhala prije nekoliko godina na rubu kanjona Rječine
u predjelu Dolca na Strmici (Trsat), snimljeno 23. siječnja 2015. (foto:
M. Randić)