Endemični elementi flore i vegetacije na području općine jelenje (sažetak izlaganja na znanstvenom skupu)

Prospekt Ljudi, Zanimljivosti


Sl. 1. Endemični Marchesettijev zvončić karakteristična je vrsta zajednice
Campanulo marchesettii-Seslerietum na buri izloženim staništima Grobničkih
planina (foto. M. Randić)

ENDEMIČNI ELEMENTI FLORE I VEGETACIJE NA PODRUČJU OPĆINE JELENJE (SAŽETAK
IZLAGANJA NA ZNANSTVENOM SKUPU)

mr. sc. Marko Randić, dipl. ing. biol.
Javna ustanova “Priroda”, 51000 Rijeka, Grivica 4, e-mail: marko.randic@ju-priroda.hr

dr. sc. Dario Kremer, dipl. ing. šum.
Farmaceutsko-biokemijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 10000 Zagreb,
Ante Kovačića 1

Zbog zemljopisnog položaja, burne geološke prošlosti
(ledena doba), reljefnog i visinskog rasčlanjenja, hidroloških prilika,
načina korištenja zemljišta kroz povijest, područje općine Jelenje odlikuje
se izrazito bogatim i raznolikim biljnim svijetom. Osobito se flora (skup
biljnih vrsta) odlikuje brojnim endemičnim vrstama i to: a) ilirsko-jadranskim,
b) ilirsko-dinarskim, c) kvarnersko-liburnijskim i d) jugoistočnoalpskim
endemima. Među zanimljivije i poznatije ilirsko-jadranske endemične biljke
na ovom području možemo ubrojiti žutu kršku zečinu (Centaurea rupestris),
uskolisni dimak (Crepis chondriloides), tršćanski karanfil (Dianthus sylvestris
ssp. tergestinus), uskolisno zvonce (Edraianthus tenuifolius), mrežastu
lukicu (Peltaria alliacea), krški vrisak (Satureja subspicata). Trocvjetna
mlječika (Euphorbia triflora), ilirska očanica (Euphrasia illyrica), skopolijeva
gušarka (Arabis scopoliana), kitaibelov pakujac (Aquilegia kitaibelii)
i uskolisna šašika (Sesleria juncifolia) neke su od značajnijih ilirsko-dinarskih
endemičnih biljaka. Primjeri kvarnersko-liburnijskih endema su liburnijska
ili cjelolatična žutilovka (Genista holopetala), liburnijski karanfil
(Dianthus ferrugineus ssp. liburnicus), uskolisna žutilovka (Genista sylvestris),
ilirska perunika (Iris illyrica) i ilirska prženica (Knautia illyrica),
dok su neke od jugoistočnoalpskih endemičnih biljaka primjerice hajnaldova
nevesika (Athamanta turbith ssp. haynaldii), purpurna žućica (Chamaecytisus
purpureus) i prizemni ušljivac (Pedicularis acaulis).

Neke od tih biljaka, udružene u biljne zajednice, tvore
i posebne tipove vegetacije koji također pokazuju endemična obilježja,
odnosno odlikuju se uskom rasprostranjenošću (arealima). Te su endemične
biljne grupacije vezane uz posebne tipove staništa (pukotine stijena;
plitka tla – smeđa tla, crnice, rendzine na vapnencu, dolomitu i moreni;
staništa izložena jakoj buri – “burnjaci”) i upravo na širem
području općine Jelenje dosižu znatnu koncentraciju i neuobičajenu raznolikost.
Endemični elementi flore, odnosno endemične biljne zajednice svoja jedinstvena
staništa imaju osobito oko izvora i u gornjem dijelu doline Rječine, u
dolomitnim i vapnenačkim predjelima Zad Steni/Brgudac/Zala, u planinskoj
skupini Obruč, u dolinama Borovice i Mudne doli te na Grobničkom polju.
Neka od tih područja radi rijetkih biljnih vrsta i zajednica uključena
su kao botanički važna u ekološku mrežu Europske unije – NATURA 2000.

Većina biljnih zajednica endemičnih obilježja ovoga područja
su razmjerno slabo istražene i nedovoljno poznate pa zavređuju detaljniju
botaničku obradu. Takve su, primjerice biljne zajednice Genisto-Caricetum
mucronatae, Campanulo marchesettii-Seslerietum juncifoliae, Athamanto
haynaldii-Seslerietum juncifoliae prov., Seseli gouanii-Seslerietum juncifoliae
prov., Asplenio-Silenetum hayekianae daphnetosum, Genistetum holopetalae
prov., Berberidi-Rhamnetum fallacis.

Literatura:

Horvat, I. (1962): Vegetacija planina zapadne Hrvatske.
Prirodoslovna istraživanja JAZU/Knjiga 30. Acta biologica II: 5-173.

Randić, M. (2007): Vegetacijske sukcesije travnjaka na
području Primorsko-goranske županije. Magistarski rad (manuscript). Prirodoslovno
matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Biološki odsjek, Zagreb: 1-204.

Randić, M., Modrić, M., Rogić, I., Kremer, D. (2014):
Mediteransko-montani travnjaci uskolisne šašike na burnjacima u zaleđu
Riječkog zaleđa (Hrvatska). 49. Hrvatski i 9. Međunarodni simpozij agronoma.
Dubrovnik. Zbornik radova, str. 87-91. bib.irb.hr/datoteka/720691.R01-011.pdf
(pristupljeno 9. studenog 2014.)

Trinajstić, I. (2001): Endemične biljke širega područja
Klane. Zbornik Katedre Čakavskoga sabora Društva za povjesnicu Klana 6:
357-360.

www.ju-priroda.hr/7korisni/strucni-radovi/strucni-rad-mediteransko-montani-travnjaci-eng.pdf
(pristupljeno 9. studenog 2014.)

Marko Randić


Slika 2. Neke sastojine endemične grmolike cjelolatične žutilovke (Genista
holopetala) na stjenovitim policama planine Obruč izloženim buri poprimaju
izgled niske šikare pa smo ih provizorno izdvojili u posebnu zajednicu
as. Genistetum holopetalae prov. (usp. Randić, 2007). U budućim istraživanjima
namjeravamo je detaljnije proučiti i eventualno opisati kao još jednu
vegetacijsku posebnost ovog endemičnom florom i vegetacijom neobično bogatog
područja (foto: M. Randić)


Sl. 3. Zajednica niskog endemičnog grma – hrvatske žutike (Berberis croatica)
na izloženim grebenima još je jedna specifičnost u vegetaciji Grobničkih
planina (foto: M. Randić).