Mušice dlakarice (bibionidae) u primorju

Prospekt Fauna, Zanimljivosti


Sl. 1. Mužjak mušice dlakarice (por. Bibionidae) – krupne sastavljene
oči prekrivaju čitavu gornju stranu glave (foto: M. Randić)

MUŠICE DLAKARICE (BIBIONIDAE) U PRIMORJU

Dok u planinama u zaleđu često još leži snijeg, a primorje
šibaju hladni naleti bure, u zavjetrinama na osunčanim stijenama, roje
se “zimske mušice dlakarice”. Tim imenom – ” zimske mušice
dlakarice” nazvao sam (isključivo za svoje potrebe raspoznavanja,
dok eventualno ne uspijem provesti determinaciju) zdepaste dlakave crne
mušice (Diptera) koje pripadaju porodici Bibionidae.

U široj okolici Rijeke pojavljuju se obično od sredine
siječnja pa do početka ožujka. Najčešće ih se može vidjeti za burovita
vremena na kakvoj zaklonjenoj vapnenačkoj stijeni smještenoj unutar primorskih
travnjaka, ili na malim osunčanim šumskim stijenama u zaklonu svijetlih
termofilnih šikara. Ako na staništu nema dovoljno stijena mogu se smjestiti
i okupiti i na kavom listu – primjerice na kožastom lišću vazdazelene
krkavine (Rhamnus alaternus), (kao što sam opažao u “Šumi Striborovoj”
na Biviju, usporedi: www.pd-kamenjak.hr/staze.html
), ili jednostavno sjedaju na vlati suhe trave.

Tijelo mušica je crne boje, što im vjerojatno pomaže
upiti toplinu “zubatog” sunca i lakše se zagrijati. Kad ih obasjaju
zrake sunca krila im se ljeskaju, pomalo iridesciraju i opalesciraju u
duginim bojama. Obično su trome i dugo nepokretno miruju na istom mjestu,
teško se odlučuju za let, čemu se ne treba čuditi jer je temperatura u
to doba godine još uglavnom niska, a često puše i bura čime se dodatno
rashlađuju zrak i podloga.

Kad zasja sunce i, unatoč buri, obično u kakvoj zavjetrini,
malo se podigne temperatura podloge i prizemnog zraka, tada mušice dlakarice
lijeću iznad kamena i roje se na vršcima suncem obasjanih stijena. Ne
treba posebno ni spominjati da ne lete visoko u zrak, već se uvijek drže
prizemnih slojeva, jer uz tlo, zbog pojave trenja, bura znatno slabi na
svojoj jakosti.

Kasnije u proljeće, na riječkom području i u primorju
obično u prvoj polovici travnja, a u Gorskom kotaru krajem travnja i početkom
svibnja mogu se vidjeti i njihovi veći srodnici (koje sam za svoje potrebe
provizorno prozvao “veće crne muhe dlakarice”), a vjerojatno
pripadaju rodu Bibio. One se tada također roje, ali obično ne traže stijene
već se rojenje odigrava u sastojinama tek prolistalih grmova maline, oko
grmova i manjih stabala na travnjacima, na listovima lopuha uz potoke…
Muhe dlakarice povezane su i na druge načine sa svjetlošću, a jedna od
njihovih osobitosti jesu i složeno građene sastavljene oči koje su u mužjaka
veće nego u ženki i prekrivaju čitavu gornju stranu glave (sl. 1). O svjetlosti
i mušicama dlakaricama imamo i drugih opažanja pa ćemo o toj temi možda
još imati prilike izvijestiti na našim web stranicama – u rubrici “zanimljivosti
iz prirode”.

Kategorija: zanimljivosti iz prirode, fauna, međunarodna
godina svjetlosti

Ključne riječi: mušice dlakarice, dvokrilci (Diptera),
Bibionidae, primorje, rojenje

Marko Randić


Sl. 2. Mušice dlakarice – mužjak i ženka, na stijeni uz obalu mora u uvali
Uboka podno Sv. Jelene (Liburnijska obala), obasjana zrakama “zubatog”
sunca krila se ljeskaju duginim bojama (foto: M. Randić)