Oskoruša (sorbus domestica)

Prospekt Flora, Zanimljivosti


Sl. 1. Zreli plodovi oskoruše (foto: Stjepan Janeković)

OSKORUŠA (Sorbus domestica)

Ljubaznošću vrsnog fotografa, gospodina Stjepana Janekovića
ukazala nam se prilika da objavimo njegovu izvrsnu fotografiju grančice
i plodova oskoruše – zanimljive šumske voćkarice koja u današnje vrijeme
postaje sve rjeđa u našim primorskim krajevima. Stabla oskoruše “otkrili”
smo u predjelu Vežice (grad Rijeka) i u zaštićenom perivoju Margarita
u Opatiji. “Pronalasci” su nas neobično razveselili. U popisu
dendroflore perivoja Margarita ovo se plemenito stablo čak uopće ne spominje.
Evo kratke crtice o oskoruši, čiji plodovi upravo u ovo jesensko vrijeme
dozrijevaju za berbu.

Oskoruša – cijenjena šumska voćkarica

Neobično me je razveselilo kad sam nedavno otkrio da
nedaleko kuće u kojoj stanujem – u danas potpuno urbanom okruženju, uz
željezničku prugu kod kružnog toka u Radničkoj ulici u Rijeci (Donja Vežica,
iznad gornjeg ulaza u Tower centar) rastu stabla oskoruša (Sorbus domestica).
Nekad su se u staroj ruralnoj Vežici, kad je to bio samo zaselak na rubu
Sušaka, oskoruše uzgajale kao voćna i uresna stabla. To je, uostalom,
bio običaj posvuda u Primorju. Danas su oskoruše rijetke – mogli bi reći
da polako izumiru – zato su me još više obradovale dvije “divlje”
oskoruše koje su izbjegle nesmiljenu motornu pilu uređivača gradskih zelenih
površina.

Oskoruša u to nekadašnje “ruralno” vrijeme
bila je rado viđena i štićena kao stablo lijepog habitusa koje, iako vrlo
sporo raste i doživi starost do 300, a u nekim slučajevima i više godina,
daje obilje sjene i hlada za ljetnih žega. Osim toga daje i ukusne plodove
nalik na male kruškice ili jabučice. Urod pojedinog stabla može doseći
do 800 kg trpkih plodova koji tek prezreli postaju ukusni. Oni se od davnina
koriste na razne načine, a pripisuju im se i ljekovita svojstva.

Oskoruša, uz brekinju, jarebiku, mukinju, divlju krušku,
divlju jabuku, divlju trešnju, … raste i kao potpuno divlja šumska voćkarica
znatno doprinoseći raznolikosti i životu naših šuma jer se plodovima svih
tih samoniklih vrsta hrane ptice i druge šumske životinje. Još jedna zanimljivost
vezana je uz oskorušu – iznimno tvrdo i teško, elastično drvo koje se
lako obrađuje i lijepo polira nekad se osobito cijenilo i koristilo se
za razne posebne namjene. Do nedavno gotovo zaboravljeno, danas se ponovno
počinje tražiti, pa, zbog rijetkosti, cijene oskorušinom drvetu ponovo
rastu.

Također, jedno vrlo lijepo, i čini se prilično staro
stablo oskoruše pronašli smo prilikom nedavnog obilaska zaštićenog perivoja
Margarita u Opatiji. Prema starosti i veličini, moglo bi biti da ovo lijepo
stablo oskoruše potječe još prije uređenja perivoja – dakle prije 1900-te
godine, pa po toj računici ima preko 100 godina.

Svi su preduvjeti da se oskoruše ponovo počinju širiti
i u našim ruralnim sredinama ali i u gradovima (oskoruša je otporna na
gradska onečišćenja zraka, kako što su dokazali i primjerci oskoruše u
gradu Rijeci). Nažalost nisu još sasvim poznati uzroci zbog kojih se oskoruše
kao divlja stabla u šumama teško obnavljaju iz sjemena, ali upravo to
bi nas trebalo potaknuti da ovom zanemarenom voćnom stablu posvetimo više
pažnje.

Marko Randić