Smokva

Prospekt Flora, Zanimljivosti


Sl. 1. Obilan urod smokve belice iz Sv. Jelene (foto: Jerko Gudac)

SMOKVA

Neobični primjerci stabala i grmova prirodno izraslih
smokava rastu na najrazličitijim i često najneočekivanijim mjestima. Na
riječkom području ima ih na okomitim liticama i nadnesenim stijenama (primjerice
u kanjonu Rječine), na oronulim zidinama i starim ožbukanim zidovima u
kojima ima mnogo pukotina (riječki Stari grad, uz obalne šetnice na Pećinama
i od Kantride prema Preluku…). Posvuda su te smokve samonikle. Plodove
su vjerojatno donijele i ispustile ptice. Poneke takve smokve obilno rode,
čak i sasvim ukusnim plodovima, a neke oko sebe šire, u okolni zrak, neobične,
ali prijatne, balzamične mirise iz svog lišća, plodova i stabla. Volim
zastati ispod samoniklo izraslih stabala smokvi – svojevrsnih prirodnih
spomenika i divim se njihovoj ustrajnosti i izdržljivosti života u krajnje
negostoljubivim uvjetima*.

Na zidinama riječkog Starog grada rastu divlje smokve.
Njihovo je lišće izduženije s duguljastim i užim režnjevima (sl. 3). Plod
im je tvrd i nejestiv. Ali i divlje smokve imaju važnu ulogu u prirodi
– oprašivači su pitomih smokava! Ta je pojava kod ove vrste stabla neobično
složena i biološki “zapetljana” – radi se, naime, o jednoj sićušnoj
osici (Blastophaga) koja sa zbirnih cvatova divlje smokve prenosi polen
na pitome smokve. O tome su, a pojava se stručno naziva kaprifikacija,
napisane brojne knjige i studije (ali možda o toj pojavi opširnije jednom
drugom prigodom). Ovdje bi još bilo zanimljivo ukratko se osvrnuti na
brojne sorte domaćih smokava koje rastu uz hrvatsku obalu Jadrana. Našim
krajevima daju, uz neizostavne domaće i strane sorte maslina i vinove
loze, svojstven i prepoznatljiv izgled.


Sl. 2. Plodovi smokve belice iz Sv. Jelene kod Brseča (foto: Jerko Gudac)

Pojedini naši krajevi poznati su po uzgoju smokava koje
bujnim zelenilom pridonose ljepoti primorskih krajobraza. Sjetimo se,
primjerice kvarnerskih otoka – slikovitih terasa u okolici grada Cresa,
na Lošinju, Krku… među maslinama uvijek je primiješano pokoje stablo smokve.
Hrvatsko Primorje nije izuzetak, raznolikih sorata i ovdje ima na pretek.
U Liburnijskom kraju poznate su smokve belice i one velikih plodova koje
nazivaju “vuki”. Onih prvih, a osobito ovih drugih danas se
nažalost vidi sve manje. Mnoga su stabla zapuštena, ali neka ipak i dalje
rode (sl. 1). Zanimljive fotografije stare sorte naziva belica poslao
nam je iz Svete Jelene kraj Brseča opatijski fotograf, šumar i zaljubljenik
u prirodu, gospodin Jerko Gudac (sl. 2). U Vinodolu se nastoji revitalizirati
autohtona sorta vlahinja, a vinodolsko-crikveničko područje postalo je
svojevrsni poligon u kome se ispituje mogućnost uzgoja domaćih sorti –
bružetke, belice, zamorčice, dolinčice, črnice, petrovače crne, petrovače
bijele, črnog vuka i drugih. Takvo bogatstvo krije gotovo svaki kraj uz
jadransku obalu!

Osim primjera smokvine osice, manje je poznato da je
smokva važna u očuvanju i povećanju bioraznolikosti kraja u kojemu raste.
“Ugošćuje” cijeli niz vrsta, od ptica koji se slade njezinim
slasnim i hranjivim plodovima do raznih kukaca (dio njih su štetnici na
smokvi – smokvina uš, leptirić koji izgriza prozorčiće na listovima, smokvini
potkornjaci), a dio su korisni kukci koji uspostavljaju prirodnu ravnotežu
i ne dozvoljavaju da se “štetni” kukci previše namnože. Čak
i neke vrste gljiva, kao što je saćasti rupičar (Polyporus mori), ali
i zimska panjevčica i judino uho često izaberu oštećena ili osušena stabla
smokve za svog domaćina.

     *Opatijski mandrać (kod paviljona Juraj Šporer) resila
je do 2012. godine neobično lijepa, stara smokva, prirodno izrasla iz
pukotine zida obalnog šetališta, a onda je iz nepoznatih razloga posječena,
čini se da su joj i panj (a bila je potpuno zdrava) premazali nekim otrovom
kako ne bi potjerala mladice!

Marko Randić


Sl. 3. Listovi divlje smokve u riječkom Starom gradu (foto: Marko Randić)