Uskršnji leptir

Prospekt Fauna, Zanimljivosti


Sl. 1. Uskršnji leptir iz planinskog zaleđa Rijeke (foto: Dario Štefančić)USKRŠNJI LEPTIR

Uskršnji leptiri znali su se pojavljivati na periferiji
grada Rijeke – na području Gornje Vežice i Svetog Križa. Letjeli su za
vrijeme sunčanih dana na toplim prisojnim padinama obraslim oskudnom šikarom
na ± zaraslim površinama nekadašnjih kamenjarskih pašnjaka u zajednici
Stipo-Salvietum officinalis (kamenjara kovilja i ljekovite kadulje).

Društvo su im u to doba godine uglavnom pravili leptiri
veliki koprivari (Nymphalis polychloros) i koprivićevi leptiri, koprivićari
(Lybithea celtis). I dok su se prvi uglavnom hranili slatkim sokom koji
curi iz ranjenih debala drveća (osobito javora šestila – Acer monspessulanum),
a drugi su najradije slijetali na cvatuća stabalca amula (Prunus cerasifera);
uskršnje leptire nismo viđali da se hrane, ponekad bi se samo odmarali
na niskoj vegetaciji.

U tom području nije bilo ni njihovih biljaka hraniteljica
za gusjenice – vučjih stopa (Aristolochia spp.). Pojava se činila zanimljiva
jer nismo znali što uskršnji leptiri u tom području rade? Bile su nam
poznate bogate populacije uskršnjih leptira na planinama riječkog zaleđa
– primjerice na Obruču, gdje ih se moglo naći u visinskom pojasu šumaraka
crnog graba – tj. do otprilike 900-1000 m nadmorske visine, ali uvijek
vezano uz bogate populacije vučje stope. Prošle godine, s jednog takvog
staništa u planinskom zaleđu Rijeke poslao nam je lijepu fotografiju uskršnjeg
leptira naš stalni i vrijedan suradnik, gospodin Dario Štefančić, koju
ovdje i objavljujemo uz zahvale. Također smo ovu vrstu leptira zaticali
na otoku Krku, ali također samo u blizini staništa biljaka hraniteljica
– vučjih stopa.

Ovog proljeća, uz malo napora veranja po strmim padinama,
otkrili smo staništa vučje stope na siparima iznad Martinšćice, Drage
i Draškog potoka, pa su se najzad posložili kamenčići zagonetke oko pojavljivanja
uskršnjeg leptira na periferiji grada Rijeke. Zanimljivo je napomenuti
da se radi o populaciji vučje stope različite ekologije od one koju uobičajeno
nalazimo kao svojstvenu vrstu u crnograbovim šumarcima. Naime, još je
prof. Stjepan Horvatić opisao svojtu vučje stope na siparima otoka Paga
kao endemičnu hrvatsku vučju stopu (Aristolochia croatica). Nastojat ćemo
i dalje pratiti populaciju uskršnjeg leptira u okolici Rijeke te pokušati
snimiti i objaviti fotografiju njegove gusjenice. Do tada pozivamo čitatelje
da nam eventualno jave svoje spoznaje o ovom leptiru koji zavređuje brigu
i zaštitu.

Marko Randić