Uz svjetski dan vjetra

Prospekt Ljudi, Zanimljivosti


Sl. 1. Vjetrometine planine Obruč odlikuju se specifičnim biljnim zajednicama
(foto. M. Randić)

UZ SVJETSKI DAN VJETRA

Vjetrovi su važni u zaštiti prirode jer, osobito na krasu
otoka i priobalja, omogućuju uspijevanje cijelom nizu rijetkih, endemičnih
vrsta i zajednica koje su se specijalizirale lokalnim uvjetima vjetrometina.
Pa i jedan od naših najznačajnijih biljnih endema – velebitska degenija
(Degenia velebitica) svoj opstanak, na jedinom poznatom nalazištu u Primorsko-goranskoj
županiji, duguje upravo buri! Jaka bura usporava ili onemogućuje sukcesiju
– tj. zarastanje drvećem i grmljem travnatih (sl. 1) i ogoljenih, petrofilnih
(kamenitih) staništa kakva su neophodna za uspijevanje endemične flore
i vegetacije. Zbog toga je potrebno pažljivo planirati i paziti na odabir
mjesta gdje se grade vjetroelektrane, je one smanjuju snagu vjetrova na
staništima vjetrometina, a često njihova izgradnja i neposredno (neposrednim
uništavanjem staništa!) utječe na rasprostranjenost specifičnih zajednica
vjetrometina, koje su redovito usko lokalizirane i rijetke.

S druge strane, jaki vjetrovi i olujna nevremena često
djeluju na zaštićene prirodne vrijednosti. U prvom redu znaju na taj način
stradati stara zaštićena stabla ili zaštićene park-šume, spomenici parkovne
arhitekture i slične zaštićene prirodne vrijednosti sa stablima kao osnovnim
fenomenom koji se štiti. Javna ustanova “Priroda” u svom radu
već se više puta susrela s problemima uzrokovanim jakim vjetrovima. Unatoč
velikim naporima da se pokušaju ublažiti i spriječiti moguće štete od
vjetrova i nevremena, u više navrata, snažni vjetrovi obrušili su se i
skršili dio grana kao i gotovo čitavu krošnju na zaštićenom spomeniku
prirode – starom hrastu kod Svetog Petra na otoku Cresu (usporedi npr.:

http://www.ju-priroda.hr/novosti.asp?id=novosti/12-saniran-stari-hrast.html

).
Vjetrovi i nevrijeme, što je posljednjih godina bilo praćeno i velikim
količinama snijega, uzeli su danak u zaštićenim perivojima Opatije. Zajedno
s opatijskim “Parkovima” d.o.o. pratimo koje su vrste drveća
osobito osjetljive na vjetrove i nevrijeme i došli smo do spoznaja da
su u Opatiji (ali i u Rijeci i na širem kvarnerskom području) najosjetljivije
neke vrste četinjača, kao što su, primjerice, cedrovi (Cedrus spp.), srebrni
(arizonski) čempresi (Cupressus arizonica var.), alepski borovi (Pinus
halepensis) i drugi. Od listopadnog drveća svake se godine, osobito u
Opatiji, sruši poneko staro stablo hrasta medunca (Quercus pubescens),
ali ta se pojava može prije pripisati starosti i napadnutosti takvih stabala
parazitskim gljivama i/ili lošim uvjetima rasta u gradu nego samom osjetljivošću
ove otporne primorske vrste stabala na vjetrove. Autor crtice posljednjih
je zima (a bilo je nekoliko izrazito vjetrovitih razdoblja i vrlo snažnih
bura!) učio zanimljivu pojavu da su cedrovi, inače dosta otporni na vjetar,
znali popustiti kad su se udari vjetra (- u ovim slučajevima orkanska
“škura” bura) udružili s padanjem većih količina oborina – velike
grane cedrova tada su pucale kao da su od stakla!

Budući da često imamo upite od strane građanstva o sigurnosti
i stabilnosti pojedinih stabla u okućnicama i na javnim površinama, napominjemo
da Javna ustanova “Priroda” nema zaposlene stručnjake koji bi
mogli davati takve procjene, (a to ni nije naša zadaća), već u takvim
slučajevima, kada se radi o zaštićenim područjima, redovito surađujemo
sa specijaliziranim ustanovama.

Marko Randić


Slika 2. Zaštićeni hrast kod Sv. Petra na otoku Cresu, prije nego mu se
odlomio dio krošnje (foto: Ivanka Jelenić)


Slika 3. Hrast kod Sv. Petra nakon olujnog nevremena – odlomljen je dio
krošnje, svibanj 2007. (foto: M. Randić)