"zimski cvijet", rani ili mirisni kimonant (chimonanthus praecox)*

Prospekt Flora, Zanimljivosti


Slika 1. Cvatuća grančica “zimskog cvijeta” na stabalcu u perivoju
Angiolina (foto: Marko Randić).

“ZIMSKI CVIJET”, RANI ILI MIRISNI KIMONANT (CHIMONANTHUS PRAECOX)*

Šećući zaštićenim opatijskim perivojem Angiloina (na
samom kraju 2014. i početkom 2015. godine) od otočića s kamelijama, (neke
sorte već su u prosincu proizvele prve cvjetove), prema Švicarskoj kući,
zapahnuo nas je uz stazu neobičan, prelijep, omamljujući, veličanstven,
nezaboravan i ponešto slatkast miomiris… Došavši bliže izvoru miomirisa
otkrili smo da potječe od malenog cvatućeg stabla – mirisnog ili ranog
kimonanta (sl. 1). Ova egzotična biljka znanstvenog naziva Chimonanthus
praecox, poznata i kao “zimski cvijet”, u svojoj postojbini
Kini procvate već u studenom ili u prosincu i cvate do veljače ili ožujka.

Stablo u perivoju Angiolina zatekli smo u cvatu u prosincu
i u siječnju kada je na tlu već bilo i otpalih cvjetova – njih je vjerojatno
“ofurio” iznenadni nalet hladnoće. “Zimski cvijet”
pripada porodici Calycanthaceae koja sadrži dva roda** – rod Calycanthus
s 3 vrste urođene u Sjevernoj Americi i rod Chimonanthus s 6 vrsta porijeklom
iz Kine. Sve vrste ove porodice odlikuju se izrazito mirisnim cvjetovima!

“Zimski cvijet” – rani kimonant skriva među
svojim krugovima voskovito-žućkastih latica i prašnika (sl. 2) neobično
bogatu kolekciju od nekoliko desetina hlapljivih miomirisnih spojeva koji
pridonose njihovoj atraktivnosti. Mirisne sastojke ovog cvijeta intenzivno
istražuju, osobito u Aziji, gdje je kimonant važan u pripremi nekih vrsta
skupocjenih parfema.

Bogatstvo mirisnih komponenti “zimskog cvijeta”
možda bi mogli dovesti u vezu s poteškoćama oko primamljivanja oprašivača,
jer u to nepovoljno zimsko vrijeme cvatnje vlada njihova oskudica. Otkriveno
je da u postojbini – Kini, “zimski cvijet” posjećuju raznoliki
kukci iz skupina opnokrilaca (Hymenoptera), dvokrilaca (Diptera), kornjaša
(Coleoptera) i resokrilaca (Thysanoptera), ali i neki pauci (Arachonoidea).
U perivoju Angiolina otkrili smo da onih nekoliko tamo cvatućih stabalaca
“zimskog cvijeta”, u vrijeme naših obilazaka, redovito posjećuje
leptir admiral (Vanessa atalanta) i da u unutrašnjost cvjetova zalazi
jedna vrsta sitne grinje (Acariformes).

Zanimljivost ovogodišnje cvatnje “zimskog cvijeta”
u Opatiji je i činjenica da su se cvjetovi pojavili na granama koje su
još nosile zelene listove, što ranijih godina nismo primjećivali, jer
se radi o listopadnom grmu ili stablu kojem se cvjetovi uobičajeno otvaraju
na (već) golim granama (sl. 1). Ovogodišnju neobičnost u fenologiji tumačimo
toplim vremenom koje je vladalo gotovo do samog kraja prosinca.

Kad bi se fenomen miomirisne i rane cvatnje “zimskog
cvijeta” (uz cvatnju kamelija!) više razglasio i približio posjetiteljima
Opatije mogao bi to biti još jedan mali ali važan kamenčić u mozaiku zanimljivosti
botaničkog turističkog “magneta” Liburnije, kraja inače poznatog
po blagoj klimi i (ali zasad možda još nedovoljno poznatim) biljnim bogatstvima
i atraktivnom cvijeću.

Napomene:

*Kod prof. dr. Ivana Šugara (Hrvatski biljni imenoslov,
2008:798) nalazimo i na naziv zimulja za Chimonanthus, ali budući da je
već Šulek pod tim nazivom zabilježio i jednu sortu smokve na otoku Krku
koja dozrijeva pred zimu zadržali smo naziv “zimski cvijet”
što je prijevod engleskog naziva.

**Neki botaničari ovdje ubrajaju i treći rod Idiospermum,
koji sadrži samo jednu vrstu endemičnu za tropske kišne šume sjeverne
Australije.

Ključne riječi: “zimski cvijet”, Chimonanthus
praecox, perivoj Angiolina, Opatija, oprašivači

Marko Randić


Slika 2. Unutrašnji krug latica “zimskog cvijeta” iz perivoja
Angiolina – one koje priležu uz prašnike, odlikuju se izraženim crvenkastim
mrljama (foto: Marko Randić).