Les Kvarnerskih otoka

Prospekt Gea, Zanimljivosti

Putevi koji prolaze kroz visoke zidove sitnog sedimenta s trskom na rubu karakterističan su prizor za neke otoke Kvarnera. Taj blijedo žuti sediment koji prekriva otok Susak i dio otoka Unije naziva se les. Nastao je na vrhuncu ledenog doba kad je razina Jadranskog mora bila puno niža nego danas te je prostor današnjeg morskog dna zauzimala rijeka Po i njena aluvijalna ravnica. Materijal s aluvijalnih ravnica transportiran je vjetrom na područja današnjih otoka…

Les je kopneni sediment koji se sastoji najvećim dijelom od čestica veličine silta (0,002 do 0,063 mm) u kojima dominiraju zrna minerala kvarca. Nastaje taloženjem prašine koja se prenosi vjetrom. Sediment je jako stabilan u suhom stanju,  ali se lako urušava nakon što se namoči. Da bi stanovništvo spriječilo urušavanje na rubovima su sadili trsku koja je čuvala materijal od daljnje erozije. Najveća područja istaloženog lesa nastala su u pleistocenu, dok su još poznata  nalazišta iz geoloških razdoblja gornjeg karbona, trijasa i miocena. Područja u kojima se taloži les vežu se za periglacijalne dijelove, dijelove oko nekih pustinja i u blizini planina. To su područja u kojima je moglo doći do nastanka velike količine siltnog materijala koji će se prenositi vjetrom do taložnih prostora. Les s materijalom nastalim glacijalnim trošenjem se naziva periglacijalni les. Takav les je nastajao u pleistocenu za vrijeme glacijacija, dok u razdobljima otapanja leda nalazimo na slojeve paleotla. Istraživanja lesa su aktualna zbog određivanja trajanja i starosti glacijacija i određivanja promjena globalnih atmosferskih cirkulacija. Na kvarnerskim otocima les je nastao trošenjem primarnih stijena iz područja magmatskih i metamorfnih stijena zapadnog i središnjeg dijela Alpi. Materijal je transportiran rijekom Po do nizinskog dijela i taložen na aluvijalnoj ravnici koja je za vrijeme pleistocena zbog niže razine mora išla sve do linije Pescara-Šibenik. S aluvijalne ravnice materijal se djelovanjem vjetra transportirao do uzvišenih područja s vegetacijom.

Nina Trinajstić

Eolski sediment otoka Unije (foto: Velimir Ivačić)