Slika 1. Šuma bukve i jele na karbonatnoj podlozi – strogi rezervat Samarske stijene (foto: M. Randić)

Šume Gorskog kotara – raznolikost prema geološkoj podlozi

 U krajolicima Gorskog kotara u kojima dominira prirodna šumska vegetacija najviše se kontrastima izdvajaju bjelogorične i crnogorične šume. One su opet sasvim drugačijeg ozračja, izgleda i botaničkog sastava na različitim geološkim podlogama. Šume bukve kao i miješane šume bukve i jele (Omphalodo-Fagetum), koje u ovim krajevima imaju najveće prostorno i gospodarsko značenje, obrastaju područja na karbonatnoj geološkoj podlozi, na vapnencima i dolomitima (sl. 1).

U ovim tipovima šuma, osim bujnog i raznolikog šumskog svijeta biljaka, životinja i gljiva možemo upoznati svu raznolikost krškog reljefa. Stara stabla, najčešće jela, javora i bukvi obrastaju razjedene i škrapovite vapnenačke i dolomitne stijene, duboke ponikve s razvijenim profilima tla i osvajaju kamenite glavice s plitkim tlom. Bujna vegetacija krije i ulaze u krško podzemlje: jame, špilje i ledenice.

Crnogorične šume zauzimaju u Gorskom kotaru nešto manje površine i pretežno su vezane na kiselo tlo i silikatnu geološku podlogu. Tako je jedna od najljepših prirodnih crnogoričnih šuma Gorskog kotara šuma jele i rebrače (Blechno – Abietetum). Vezana je uz silikatnu podlogu. Nalazimo je od Moravica preko Skrada do Fužina, pa do Mrzle Vodice, Zelina, Crnog Luga i Krašićevice. Jele u ovom tipu šume dosežu impozantne dimenzije, a tlo je obraslo brojnim vrstama mahovina, paprati, borovnicama i bogatim svijetom gljiva (sl. 2).

M. R.

Slika 2. Crnogorična šuma jele i paprati rebrače na kiselom tlu (foto: M. Randić)