Godina golosjemenjača u pgž – u potragu za golosjemenjačama! – (xiv. dio)

Prospekt Ljudi, Zanimljivosti


Slika 1. Češerići ovog primjerka šmrike s otoka Cresa imaju izražen bjelkasto-plavkasti nahuk na vrhovima češerića (značajka deltastoigličaste šmrike), ali su mu iglice pri bazi ponešto sužene (značajka oštroigličaste šmrike) (foto: M. Randić).

GODINA GOLOSJEMENJAČA U PGŽ – U POTRAGU ZA GOLOSJEMENJAČAMA! – (XIV. DIO)

Prije nekoliko dana prisjetili smo se na jednom internom sastanku u Javnoj ustanovi „Priroda“, točno na dan njegova rođenja , 6. travnja,  našeg poznatog prirodoslovca Dragutina Hirca*. Prisjetila nas je zapravo ravnateljica JUP zbog nekih „asocijativnih“ poveznica. Hirc je mnogo pridonio poznavanju golosjemenjača primorsko-goranskih krajeva, pa je tako pisao i o šmriki (Juniperus oxycedrus)…

DRAGUTIN HIRC I ŠMRIKA

Prije pet godina Javna ustanova „Priroda“ objavila je u suradnji s istaknutim riječkim „hircologom“ Pinom Tuftanom (možemo ga tako zvati jer se intenzivno bavi proučavanjem života i djela Dragutina Hirca i objavio je nekoliko važnih djela s tom tematikom) knjigu Krajobrazna i biološka raznolikost Primorsko-goranske županije u djelima Dragutina Hirca. Prisjećanje na značajnog hrvatskog prirodoslovca ponovo nas je potaklo da malo pročešljamo neke njegove poznatije tekstove, ovaj puta obrativši posebnu pažnju temi golosjemenjača, ali smo malo zavirili i u noviju svjetsku i regionalnu literaturu, posebno onu o šmriki ili oštroigličastoj borovici (Juniperus oxycedrus).

Najdojmljiviji Hirčev zapis o šmriki zapazili smo u djelu Hrvatsko primorje, gdje opisuje impresivne sastojine „drvolike“ šmrike na Kalvariji iznad Bakra. Šmrika, inače, u uobičajenim okolnostima, raste kao grm. O sastojinama šmrike na padini Kalvarije danas gotovo da više ne nalazimo traga na terenu. Stoljetni razvitak vegetacije (sukcesija), a vjerojatno dijelom i čovjek, učinili su svoje.  Također danas više nema ni spomena o jatima drozdova koji su u Hirčevo vrijeme zimi dolazili u sastojine šmrike i zobali „šmrikuljiće“ – mesnate češeriće šmrike, koji su im bili omiljena zimska hrana. Pojedine rijetke primjerke ili skupince drozdova u današnje vrijeme možda ćemo još zateći na padinama Rebri, na obližnjem Draškom bregu, gdje se po kamenitim padinama još zadržalo ponešto šmrike. One su ovdje više u formi grmova, a ne stabala, kakva su u Hirčevo vrijeme rasla na Kalvariji.

 Iako sam smatrao da šmriku kao vrstu dobro (pre)poznajem, u novijoj me je literaturi začudilo da je nedavno, na temelju istraživanja genetskog koda, tj. tehnika DNA analiza, ali i istraživanja kemijskog sastava listova i morfologije, upravo (i) iz naših krajeva opisana nova, dotad nepoznata vrsta šmrike – deltastoigličasta šmrika (Juniperus deltoides). Radilo bi se o kriptičkoj** tj. „skrivenoj“ vrsti šmrike čiji se areal, prema navedenim istraživanjima, proteže  u istočnom dijelu Sredozemlja, dok bi se „prava“ šmrika (Juniperus oxycedrus) nalazila u zapadnom dijelu Sredozemlja.  Osnovne značajke nove vrste šmrike bile bi sljedeće:

  1. bazalni dio iglica jednako je širok ili širi od središnjeg dijela lista (tj. iglice) (sl. 2 i 3);
  2. bjelkaste pruge puči u ravnini su s površinom iglice ili malo udubljene;
  3. češerići se odlikuju izrazitim plavkastim nahukom na vrhovima ljuski češerića (sl. 1 i 3);
  4. na vrhovima se češerići odlikuju izbočenim vrhovima ljusaka (sl. 3);
  5. krošnje grmova su piramidalnog oblika (Adams, 2014).

„Prava“ šmrika odlikovala bi se obilježjima koja su suprotna gore navedenim točkama. Neka istraživanja autora s „balkanskih“ prostora nisu potvrdila ovakvu geografsku i morfološku diferenciranost šmrike, premda ističu da su nužna daljnja istraživanja (Brus et al. 2011).

 Da cijela stvar bude složenija botaničari, pa tako i Hirc, upravo za naše područje navode i „pukinju“, šmriku s krupnim češerićima (Juniperus macrocarpa). Ona je u bazi FCD (Flora Croatica Database) navedena kao podvrsta oštroigličaste šmrike (J. oxycedrus subsp. marcocarpa).

*Dragutin Hirc, hrvatski pučki učitelj, plodonosi prirodoslovac i putopisac rođen je 6. travnja 1853. u Zagrebu.

 **kriptičke vrste su vrste koje su genetski mogu dobro razlikovati, ali je mogućnost razlikovanja na osnovu morfoloških pokazatelja ograničena jer su vanjskim izgledom međusobno vrlo slične.

Tematske cjeline: kratke zanimljivosti iz prirode, ljudi i događaji, biljni svijet, dendroflora (drveće i grmlje), naši prirodoslovci, godina golosjemenjača u PGŽ

Ključne riječi: Dragutin Hirc, golosjemenjače, šmrika (Juniperus oxycedrus), kriptička vrsta, deltastoigličasta šmrika (Juniperus deltoides), Bakar-Kalvarija, drozdovi

Povezane teme na web stranicama JU „Priroda“:

http://www.ju-priroda.hr/novosti.asp?id=novosti/112-dragutin-hirc.html

Marko Randić


Slika 2. Kod ovog primjerka šmrike iz područja Kvarnera češerići imaju vrhove ljuski ušiljene i nahuknute što bi bila oznaka deltastoigličaste šmrike