ŽIVA LOKVA – „LOKVA-IZVOR“?

 Male krške lokve na kvarnerskim otocima lokalno su vrijedna slatkovodna i/ ili bočata staništa. Procjenjuje se da na kvarnerskim ukupan broj značajnijih lokvi otocima iznosi nekoliko stotina. Kad bi pokušali „zbrojiti“ njihovu ukupnu ulogu u očuvanju bioraznolikosti, primjerice za područje čitavog Kvarnera, onda bi se njihova zbrojena ili „kumulativna“ važnost „popela“ barem na regionalnu razinu. Preko njih, naime, živi svijet može na neki način međusobno komunicirati (u konzervacijskoj biologiji mogli bi lokve okarakterizirati kao „stepping stones“) i povezivati svoje više ili manje izolirane i odijeljene populacije ili pronalaziti hranilišta prilikom selidbi i slično.

 Krške lokve, pa tako i one manje, odlikuju se velikom biološkom produktivnošću, neobično bogatom biološkom i krajobraznom raznolikošću, iznimnom sposobnošću pročišćavanja onečišćujućih tvari, složenim biogeokemijskim ciklusima i isprepletenim kruženjima tvari… Ima ih više tipova, od onih presušujućih, koje „drže“ vodu svega nekoliko tjedana ili mjeseci u godini, do stalnih, koje mogu biti manjih ili većih dimenzija, nadalje, mogu biti prirodne ili su antropogenog postanka, slatkovodne su ili zaslanjene (bočate), namijenjene kao pričuva vode za piće ljudima ili životinjama.

 Živa lokva kod Poljica na otoku Krku (sl. 1) pripada malim krškim slatkovodnim lokvama, čovjekovom rukom iskopana u terenu, koja su se sve do razmjerno nedavno koristila isključivo za opskrbu stanovništva okolnih sela pitkom vodom. Druga takva obližnja lokva iste namjene bila je obzidana lokva u selu Bajčići. Prema predaji*, Živa lokva se za opskrbu pitkom vodom koristila sve do sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Ona je bila posljednji puta potpuno ispražnjena od vode i detaljno očišćena od nataloženog mulja prije šezdesetak godina. Čišćenje taloga iz lokve bila je važna praksa lokalnih stanovnika radi održavanja povoljnog stanja (mikro-) ekosustava lokve, kako bi ona mogla korisno služiti opskrbi vodom za piće. Čak je i danas vidljivo suhozidom obzidano mjesto u neposrednoj blizini lokve gdje se izvađeni mulj, odnosno nagomilani talog s dna, redovito, prilikom čišćenja, odlagao.

Slika 1. Živa lokva, lipanj 2015. godine, puna vode, jako zarasla vegetacijom, prije čišćenja (foto: M. Randić)

 Živa lokva okružena je slikovitim kamenim suhozidom u kojemu su ugrađena ulazna „vratašca“, odnosno prolaz sazdan od dva masivnija i pomno obrađena kamena stupa, tako građena da omogućavaju ljudima lagan ulazak u prostor lokve, ali isključuju prolaz domaćim životinjama (sl. 2). Uz to, također, prema predaji malobrojnog preostalog starijeg stanovništva, (ali i prema neposrednim spoznajama do kojih se došlo prilikom nedavnog čišćenja lokve u sklopu projekta LOKNA), može se pretpostaviti da Živa lokva ima (barem povremen) dotok svježe izvorske vode koja se procjeđuje preko slojeva slabije propusnih karbonatnih stijena (pretpostavljamo da se radi o dolomitnim brečama). Stijene vjerojatno djeluju kao minijaturni vodonosnici, odnosno usmjeritelji vodne žile koja napaja lokvu. Stoga bi Živu lokvu vjerojatno mogli uvrstiti u klasifikacijski sustav krških lokvi kao svojevrsni tip** „lokve-izvora“. S tim u vezi pada nam na um još jedan mali sustav „lokvi-izvora“, a to su planinarima poznate lokve Hahlići nedaleko istoimenog planinarskog doma u Obručevoj planinskoj skupini. Ovdje se također procjeđuje voda kroz dolomitne breče pa se u obliku malenog izvora pretače u sustav lokvica.

Zanimljivo je napomenuti da je u vrijeme dok se Živa lokva još koristila za opskrbu pitkom vodom, lokvi gravitiralo preko 300 žitelja iz obližnjih sela. U tim je selima za vodoopskrbu bilo važno i nekoliko cisterni zidanih iz kamena, ali kad bi voda u njima, zbog suše i nestašice, pala ispod polovice sadržaja cisterne, po vodu bi se radi štednje redovito odlazilo na Živu lokvu.

Da Živa lokva ima i dodatni dotok iz izvora dokaz bi bila činjenica da je prigodom najnovijeg kompletnog pražnjenja i čišćenja lokve (provedeno u studenom 2015. godine), nakupljanje vode, tj. vodna bilanca lokve koja se puni pokazala da se, iako je bilo razmjerno sušno razdoblje, i jednokratno je palo oko 20 litara kiše po metru četvornom, lokva ubrzo napunila do polovice – što bi, prema proračunatoj hidrološkoj bilanci za volumen lokve, ukazivalo na dodatni dotok vode iz pretpostavljenog izvora pri dnu lokve. Pri čišćenju lokve od nataloženog mulja bilo je potrebno poštovati tradicijska znjanja o tom postupku – čistilo se ručno i trebalo je paziti da se ne probije nepropusni sloj gline. Nažalost, u današnje vrijeme specifična tradicijska znanja o lokvama sve brže padaju u zaborav, jer je ljudi koji ih posjeduju sve manje. Prekogranični projekt LOKNA možda je prigoda da se spasi nešto od tih znanja, kao i da se sačuva dio materijalne kulturne tradicije neposredno na terenu.

 Napomene:

*glavninu podataka o Živoj lokvi dobili smo posredstvom i ljubaznošću gospodina Danijela Brozića, predsjednika MO Poljica.

**ovaj tip krške lokve („lokva-izvor“) nismo zasad pronašli u dostupnoj nam literaturi o klasifikaciji malih vodnih tijela.

Marko Randić

Slika 2. Očišćeni prostor Žive lokve ograđen suhozidom, studeni 2015. godine – vidljiv je uski prolaz s dva kamena stupa koji dozvoljavaju prolaz ljudima, a onemogućavaju ulazak stoci (foto: Patrik Krstinić)

Očuvanje i promocija vodenih biotopa – lokve i barjanska okna za budućnost – LOKNA

Cilj projekta „Očuvanje i promocija vodenih biotopa – lokve i barjanska okna za budućnost – LOKNA“ je očuvanje i revitalizacija vodenih biotopa (lokve na Krku i barjanska okna u Ljubljanskom barju) kroz zajednički prekogranični pristup vrednovanja, inventarizacije, revitalizacije i promocije vodenih biotopa.

Sunčica Strišković
suncica.striskovic@ju-priroda.hr
00385/51-352-412

Poveznica na internet stranicu Operativnog programa Slovenija – Hrvatska 2007. – 2013.:
www.si-hr.eu/start_hr