Rani cvjetovi, rani kukci – Javna ustanova "Priroda"

Slika 1. Stjenica Lygaeus saxatilis na cvijetu proljetne dugovače (Foto: Patrik Krstinić)

Proljetna dugovača i stjenice roda Lygaeus

U blizini dugovječnog i divovskog hrasta medunca u predjelu Dolinji drmun puški (= pučki) iznad uvale Čavlena rascvjetaju su se već na samom početku godine (u siječnju i veljači) proljetne dugovače (Romulea bulbocodium) (sl. 1), ali također i išarani šafrani (Crocus reticulatus), (sl. 2) te još nekoliko vrsta ranog cvijeće, oživljavajući neuobičajeno živim bojama još zimski usnule i jednolično obojene travnjake. Njihovi cvjetovi razasuti su ovdje – ondje na tim oskudnim travnjacima prigušenih boja i u ogoljelim šikarama koje ih zarastaju. Oni malobrojni kukci koji u to doba godine također izviruju iz svojih skrovišta i rano probuđeni lutaju uokolo kao da znaju kamo trebaju navratiti. Kao magnet ih privlače cvjetovi dugovača sa svojim žutim središtima zvjezdastih ljubičastih cvjetova. Jedan od ovdašnjih njihovih najrevnijih posjetitelja je i ova vrsta stjenice (Lygaeus saxatilis) – žarkog i upadljivog obojenja izrazitih crno-crvenih kontrasta (sl. 1). Dok stjenice L. saxatilis već revno zabadaju rilce u središte cvijeta, vjerojatno sišući nektar ili druge biljne sokove iz prvih ranoproljetnih cvjetova, njihovi srodnici vrste Lygaeus sp. (sl. 3), na obližnjem staništu, još se drže zakloništa u kakvoj pukotini kore starog hrasta ili kojeg drugog drveta. Obično se udružuju u veće ili manje nakupine od po nekoliko istovrsnih srodnika i sunčaju na zimskom suncu.

Stjenice roda Lygaeus poznate su po tome da se rado hrane sokovima vrlo otrovnih vrsta biljaka, a omiljene su im one iz roda lastavičnjaka (Vincetoxicum sp. div.). Sišući njihove sokove nakupljaju u sebi otrovne sastojke, čime se štite od potencijalnih grabežljivaca. Da bi „oglasile“ svoju nejestivost ističu na tijelu kontrastne cveno-crne šare.

U kontinentu, gdje je L. saxatilis vrlo česta vrsta, u rano (pred)proljeće, neposredno nakon što okopni snijeg, mogu se upravo ove vrste stjenica također vidjeti kako se u skupinicama sunčaju među opalim suhim lišćem. Kasnije se rasprše i svaka jedinka krene svojim putem. Na otoku Krku zasad nismo imali prilike opažati ovakve „agregacijske“ (tj. okupljalačke) navike L. saxatilis, pa se možemo upitati slijede li i na tom području s blažom klimom navike svojih kontinentalnih istovrsnika ili su razvile druge životne strategije koje ih sile da se odmah raziđu, svaka jedinka na svoju stranu, u potragu za ranim proljetnim izvorima hrane koje nude prvi probuđeni cvjetovi?

Marko Randić i Patrik Krstinić

Poveznica na web stranice JU Priroda: https://ju-priroda.hr/2016/02/pjesacka-staza-krskih-lokvi/

Slika 2. Cvijet išaranog šafrana (Crocus reticulatus) iznad uvale Čavlena na otoku Krku (Foto: Patrik Krstinić)