jezero

Dubašanske lokve na otoku Krku

Priroda Grad-selo, Krajobraz, Ljudi

U zaleđu Malinske na otoku Krku prostiru se bujne šume i šumarci Dubašnice u proljeće znamenite po cvatućim proljetnim ciklamama i orhidejama (kaćunima), ljeti po hladovini starih medunaca, a u jesen po brojnim vrstama gljiva.  Listopadna šumska vegetacija izmjenjuje se ovdje s prostranim zaravnjenim poljima obraslim travom ili maslinama. Na njima se još ponegdje napasaju ovce – krčke pramenke, što šumsko-pastoralnom krajobrazu daje posebnu draž. Kroz takve predjele vode uski kolski putovi sa svake strane omeđeni suhozidima. Ulaz u polja zatvoren je starinskim drvenim zatokama.

U jednom takvom tipičnom ruralnom predjelu zvanom Ravno poviše zaselka Milčetić zatekao sam gospodina Petra iz zaselka Zidarić koji je bio obići svoj maslinik. U razgovoru s njim doznao sam pregršt zanimljivih činjenica o ruralnoj prošlosti Dubašnice. Između ostalog i o osam važnih dubašanskih lokvi zanimljivih naziva – Lašor, Jesenovac, Zaharija, Pišjivac, Ribarićeva, Stara, Stunjina i Krč, koje su se nekad koristile za napajanje blaga – u vrijeme kad je goveda bilo na stotine! A na neke od tih lokvi išlo se s blagom posebno u vrijeme suše. Sijeno se za blago kosilo na košanicama kod Starog groblja jer je ondje bila najizdašnija košnja, vjerojatno zbog dubokog tla i vlažnije mikroklime. Ovaj kraj oko Starog groblja i danas se ističe u krajobrazu Dubašnice zbog vrlo dubokog plodnog tla – crvenice.

Na rastanku mi je gospodin Petar ljubazno pokazao i odveo me do još jedne važne lokve u okolici – lokve Dolac kod zaselka Turčić, koja da „(gotovo) nikad ne presuši“. Na nju se išlo po vodu za piće. Lokva je na doista zanimljivu mjestu: uz rub širokog plitkog dolca okruženog šumom, a vodom se hrani sa sliva šumovite padine koja je smještena iznad dolca.

M. R.

Stari pastirski suhzid.

Hrastovi medunci sječeni “u glavu“.

Drvena zatoka na ulazu u polje.

Lokva Dolac poviše zaselka Milčetić.