Meraška jama na otoku Cresu

Priroda Flora, Gea, Krajobraz, Zanimljivosti

Kamena osulina na strmoj padini Meraške jame (foto-arhiv JUP)

Meraška jama – prirodni fenomen otoka Cresa

Meraška jama, koju opažamo kao neobičnu geomorfološku strukturu usječenu u padine s desne strane trajektnog pristaništa i naselja Merag, jedan je od rijetkih ali vrlo dojmljivih primjera urušne ponikve na otoku Cresu.  Vjerojatno je nastala u davnini urušavanjem stropa velike podzemne šupljine. Njezine bočne strane strme su i stjenovite, a u dnu ponikve nakupilo se mnogo kamenog kršja i većih kamenih blokova koje svjedoči o nekadašnjim velikim lomovima i masivnim urušavanjima stijena.

Jama je nastala na osojnoj (zasjenjenoj) strani obala otoka Cresa, a, uz to, oblik i dubina jame djeluju tako da u jami vlada osobita mikroklima. Stoga ovaj lokalitet ima ulogu svojevrsnog pribježišta (refugij) nekolicine vrsta prilagođenih povećanoj vlažnosti tla i zraka kao i modificiranoj temperaturi zraka u dnu jame.

Posebnosti staništa i djelovanja mikroklime na živi svijet u provom se redu očituje u bujnoj šumskoj vegetaciji te množini mahovina i paprati koje prekrivaju kameno kršje i blokove. U dnu jame uspijeva i nekoliko na otoku Cresu rijetkih biljaka koje možemo smatrati reliktima iz ranijih i hladnijih razdoblja Zemljine prošlosti. Jedna od takvih je deveterolisna režuha (Cardamine ennaeaphyllos), proljetnica iz porodice krstašica, blijedo žućkastih cvjetova, uobičajeno rasprostranjena u kontinentalnim bukovim šumama. Strme stijene na bokovima urušne ponikve također su stanište rijetkih petrofilnih vrsta ptica i zanimljivih vrsta bilja, kakav je endemični istarski zvončić.

M. R.

Šuma i mahovine na kamenom kršju pri dnu Meraške jame.

Kameno kršje i mahovine.

Paprat južnjačka oslad česta je na mahovinastim stijenama u dnu Meraške jame.