Crni bor u dolini Borovici pod Obručem

Priroda Krajobraz, Novosti, Zanimljivosti

Niz padine Obručeve planinske skupine slijeva se nekoliko prirodoslovno vrlo zanimljivih bujica koje su aktivne pri velikim oborinama ili naglom topljenju snijega. Sve su one u padine usjekle prostranije ili manje prostrane, reljefno izražene i različito duboke bujične udoline. Uz Mudnu dol, koja je najdublja, najslikovitija i zbog okomitih klisura posjetiteljima željnih avanture najatraktivnija, jedna od zanimljivijih svakako je udolina potoka Borovišćice nazvana Borovica. Ona je i prilično prostrana u usporedbi s ostalim bujičnim udolinama u Obručevoj planinskoj skupini (sl. 1).

Sl. 1. Udolina Borovica – na zapadnim padinama vidljivo je požarište i od požara pošteđen preostatak autohtone šume crnog bora (foto: M. Randić).

Borovica, nazvana tako po boru (fitonim!) je, između ostalog, prirodoslovno znamenita zbog jedinstvene autohtone šume crnog bora (Pinus nigra) koja obrasta njene zapadne padine. Lokalno stanovništvo ovu šumu naziva jednostavno „Borji“. Botaničari smatraju da je to jedina šuma crnog bora koja u široj okolici Rijeke i na planinama Obručeve skupine nije sađena ljudskom rukom, dok su sve ostale borove šume na ovim stranama zapravo šumske kulture (sl. 3). Nažalost, velik dio, oko dvije trećine, autohtone crnoborove šume u Borovici izgorio je u velikom šumskom požaru 2003. godine. Sada se šuma vrlo polako obnavlja. Budući da su na požarištu mladice nekih vrsta listopadnih stabala konkurentnije od mladica crnog bora pitanje je koje će od tih vrsta prevladati – crni bor ili listače?

Sl. 2. Podmladak crnog bora na padinama Borovice – crni bor se dobro obnavlja na plitkom tlu na trošini dolomita (foto: M. Randić).

Zanimljivost doline Borovice je i u činjenici da se crni bor nastanio isključivo na strmim dolomitnim padinama, a takve su zastupljene na zapadnoj strani udoline. Crni se bor nastanio na dolomitnim padinama jer je tamo tlo plitko – tipa rendzine na dolomitnoj trošini, a erozija vode i bujica stalno ga pomalo odnosi pa se zahvaljujući tlima koja su dugotrajno u početnoj fazi tvorbe crni bor „othrvao“ konkurenciji ekološki zahtjevnijim listačama (sl. 2).

Sl. 3. Sađena šuma crnog bora pod Malim Platkom (foto: M. Randić).

Tako se voda, uz geološku podlogu, pokazala kao jedan od ekoloških činitelja koji omogućuju održavanje posebne vegetacije kakve nema desecima kilometara unaokolo (najbliže atuohtone sastojine crnog bora su u Senjskoj dragi) i za koju se smatra da je posljednji preostatak (relikt) postglacijalne vegetacije iz vremena kad su borove šume prevladavale u krajobrazima duž Alpskog luka i Dinarskih planina. Treba reći da na suprotnoj strani udoline Borovice, gdje su geološka podloga vapnenci, prevladava uobičajena šuma crnog graba (Ostrya carpinifolia) i tek tu i tamo pojavljuje se poneko rijetko i kržljavo stabalce crnog bora na ogoljenim izdancima vapnenačkih stijena koje vire iz šume.

M. R.