Špilja Biserujka

Predložena kategorija zaštite: spomenik prirode
Položaj: na području općine Omišalj
Nadmorska visina ulaza: 43 m
Dubina: -13 m
Dužina podzemnih kanala: 111 m
Temperatura: + 15 °C
Relativna vlaga zraka: oko 95%

Špilja Biserujka poznata je i kao Vitezićeva špilja. Najniža točka špilje izmjerena je na 13 metara ispod razine ulaza, što je svega 30 metara iznad razine mora. Špilja se proteže relativno plitko ispod površine i njen nadsloj nigdje ne prelazi 6 do 8 metara. U špilji su nađeni ostaci kostiju špiljskog medvjeda (Ursus spelaeus), koji je ovdje živio krajem ledenog doba (gornji pleistocen), kad je otok Krk bio spojen sa susjednim kopnom.

RUDINE WEATHER

Špilja Biserujka nalazi se 300 m u smjeru sjevera-sjeverozapada od naselja Rudine u općini Omišalj na otoku Krku. Uređena je za posjet turista i odlikuje se bogatstvom špiljskih ukrasa – kalcitnih siga, osobito stupova i stalaktita. Po speleološkoj klasifikaciji Biserujka je jednostavna špilja s jamskim ulazom i lagano nagnutim špiljskim kanalom. Sastoji se od nekoliko podzemnih prostora: Ulazni dio, Balkon, Okno, Velika dvorana, Sjeverni kanal, Dvorana s mostovima i Cimpresna dvorana.

Za špilju se saznalo 1834. godine. Oko 1850. ulaz u špilju zatvoren je vratima, što je bilo prvi put u Hrvatskoj da je primijenjen takav način zaštite neke špilje. Godine 1913. špilja je uređena za turističke posjete: sazidana je kućica i stepenice na ulazu. Dodatno je preuređivana i elektrificirana 1967. te 1997. godine. Smatra se jednim od najstarijih speleoloških objekata uređenih za posjet turista u Hrvatskoj, a lagana izletnička staza omogućuje ulaz i kretanje kroz špilju bez ikakvih speleoloških znanja, vještina ili opreme.

U dubljem dijelu špilje varijacije mikroklimatskih parametara su neznatne; temperatura tla i zraka iznosi oko 15ºC uz relativnu vlagu zraka od oko 95%, što boravak u špilji čini ugodnim.

Endemičnost živog svijeta špilje vrlo je izražena. U špilji živi šest stenoendemičnih vrsta (uski endemi kvarnerskog prostora!). Tri vrste beskralješnjaka opisane su iz špilje Biserujke, čime je ona postala njihovo tipsko nalazište („locus typicus“). Godine 2009. u Biserujki je pronađena nepoznata vrsta lažištipavca roda Roncus. Zbog toga je Biserujka uvrštena u Nacionalnu ekološku mrežu osnovanu s ciljem očuvanja endemičnih svojti i stanišnih tipova – „krške špilje i jame“.

Morfološki Biserujku možemo podijeliti na nekoliko dijelova. Prvi je ulazni dio s kamenom kućicom dimenzija 3 x 4 x 2 m iz koje se betonske stube spuštaju na dubinu od 6 m ispod razine ulaza kroz malu dvoranu nazvanu Balkon i najuži, djelomice isklesani prolaz dimenzija 0,8 x 1,8 m nazvan Okno. To je najuže mjesto izletničke staze kroz špilju. Dalje se betonskim stubištem ulazi u Veliku dvoranu koja se pruža u smjeru istok-zapad u dužini od 13 m. Strop i stijene dvorane bogato su zasigane. Dno velike dvorane nalazi se 13 m ispod razine ulaza i ima oblik žlijeba širokog 1 m koji se na sjevernoj strani produžuje u 14 m dugi Sjeverni kanal u kojemu se nalazi i najniža točka špilje. Kraj špilje završava u pukotini iz koje se osjeća strujanje zraka. Dno kanala je pokriveno kamenim kršjem. Žlijeb na sjevernoj strani Velike dvorane prelazi u Dvoranu mostova gdje čini njezin najniži dio. Na kraju izletničke staze žlijeb Dvorane s mostovima dosiže razinu izletničke staze i prelazi u završni dio špilje koji je prozvan Cimpresna dvorana (po sigastim stupovima koji sliče okamenjenoj šumi čempresa). Ova dvorana, dugačka 20, široka 1,5 do 9 i visoka 0,5 do 2,4 metara, uzdiže se gotovo do same površine, te u njoj nalazimo zemlju i korijenje biljaka. Osim toga, na njenom kraju zabilježeni su najviša temperatura u špilji i slabo strujanje zraka.