Glavine – Mala luka

Kategorija zaštite: posebni rezervat – ornitološki
Godina proglašenja: 1970.
Dokument o proglašenju zaštite: Odluka br. 02-1637/1-1969., Službene novine Rijeka 01/70 i Rješenje Republičkog zavoda za zaštitu prirode br.: Up/I° 26-1970

Površina: 1143,07 ha
Položaj: na području Općine Baška i Općine Vrbnik (otok Krk)
Nadmorska visina: 0 – 475 m

Rusi svračak (Lanius collurio) (foto Boris Krstinić)

Na jugoistočnoj obali otoka Krka, na području Općine Baška ornitološki je rezervat Kuntrep, proglašen 1969. godine. Proteže se uz obalu, od rta Glavine do uvale Mala luka s obalnim pojasom u širini jednog kilometra i dužinom od 10 kilometara.

U vrijeme proglašenja rezervata, na liticama se moglo prebrojati i do 50 gnijezda bjeloglavog supa (Gyps fulvus). Nažalost, 90-ih godina 20. stoljeća uslijedio je nagli pad brojnosti supova zbog trovanja koja su ljudi provodili u nastojanju da otruju medvjede i podivljale pse koji su napadali ovce. Nakon obrazovne kampanje i prestanka trovanja, populacija se počinje polako oporavljati, te je 2013. godine u rezervatu zabilježeno ukupno 35 gnijezdećih parova.

Nisu, međutim, bjeloglavi supovi jedina ornitološka vrijednost ovog rezervata. Tu gnijezde i druge u Europi ugrožene vrste ptica kao što su orao zmijar (Circaetus gallicus), sivi sokol (Falco peregrinus), vjetruša (Falco tinnunculus), morski vranac (Phalacrocorax aristotelis desmarestii), sova ušara (Bubo bubo), modrokos (Monticola solitarius), kamenjar (Monticola saxatilis), i nekolicina drugih rijetkih ptica obalnih litica.

Lokva Diviška (foto Sonja Šišić)

Postoji još jedna ornitološka zanimljivost i osobita vrijednost ovoga područja. Na visoravni koja se proteže od ruba litica prema Bašćanskoj kotlini, a obuhvaća i vrh Diviška, gnijezdi ugrožena ptica ćukavica (Burhinus oedicnemus). Područje rezervata za lov koristi i suri orao (Aquila chrysaetos) koji gnijezdi u neposrednoj blizini.

Do rezervata je moguće stići jedino pješice ili barkom. Strme litice obrušavaju se do same površine te se nastavljaju i u dubinu mora. Prilikom posjeta vrlo je važno paziti na udaljenost od litica gdje se gnijezde supovi kako bi se izbjeglo njihovo nepotrebno uznemiravanje. Naime, velika buka u sezoni gniježđenja ili penjanje po liticama, Može završiti utapanjem mladih jedinki. Stoga je važno istaknuti da je plovidba i sidrenje svih vrsta plovila zabranjena na udaljenosti manjoj od 200 metara od obalnih gnjezdilišta, hranilišta i odmorišta supova.

Krajobraz rezervata je doista dojmljiv. Niz slikovitih litica i kamenitih kanjona pruža se na sjeverozapadnoj strani otoka Krka, od rta Glavina do uvale Mala luka. Najveće su stijene predjela Butinja i Kuntrepa između kojih je veličanstveni kanjon Jasenova, dužine oko kilometar i širine tek dvadesetak metara. Svuda uokolo u visinu i do 300, pa i 400 metara pružaju se veličanstvene litice, a ispod njih točila (sipari). Iako naizgled pusti i beživotni, litice i točila oživljuje endemska flora i vegetacija stjenjača i točilarki. Posebno je lijepo vidjeti neke endemske biljne vrste u njihovu staništu i u punom cvatu – npr. modre cvatuće busene istarskog zvončića (Campanula fenestrellata ssp. istriaca), ljubičaste cvjetne glavice stijenama priljubljene dalmatinske zečine (Centaurea dalmatica), bodljasto nakostriješene cvatuće jastuke mekinjaka (Drypis spinosa ssp. jacquiniana), bodljama oboružane cvjetne glavice riječkog kravljaka (Carlina fiumensis) i druge vrste, kojima čak niti ovce ne mogu blizu.

Kao kontrast divljem i strmom terenu litica, pruža se na njegovu gornjem rubu jedan smireniji, zaravnjeni, ali isto tako ogoljeli krajobraz pašnjaka, značajan za čitavu brdsku visoravan južnoga Krka. Neke dijelove te visoravni, zbog ogoljelosti terena, ljudi su čak prozvali „mjesečeva površina”.