Lisina

Kategorija zaštite: značajni krajobraz
Godina proglašenja: 1998.
Dokument o proglašenju zaštite: Odluka o proglašenju područja Lisine zaštićenim krajolikom, Službene novine Primorsko-goranske županije 23/98

Površina: 1436 ha
Položaj: na području Općina Matulji (Ćićarija)
Nadmorska visina: 600 – 1241 m

Zimski ugođaj na Lisini (foto Jerko Gudac)

Značajni krajobraz Lisina prostrano je šumovito područje u brdskim Lisina predjelima Ćićarije koje se prostorno nadovezuje na postojeći Park prirode Učka. Jedan od najzanimljivijih vrhova u ovom šumovitom planinskom krajobrazu jest Crni vrh (1037 m). Preko njegova slikovitog grebena vodi planinarski put koji započinje jugozapadno od doma na Lisini. Greben je dosta stjenovit s nekoliko manjih zbijenih šumskih stijena i tu, među stijenama rastu, čak na ovoj visini, pripadnici termofilnih šuma – crni grab (Ostrya carpinifolia), crni jasen (Fraxinus ornus), i ostali. Od rijetkog bilja ovdje se nalazi zaštićeni ljiljan zlatan (Lilium martagon).

Oko nedalekoga Kadičkog vrha (1104 m) teren je krševit, obrastao bukovom šumom, a odlikuje se mnoštvom šumskih ponikava, manjih šumskih stijena i dubokih jama u kojima se dugo u proljeće zadržava snijeg. Predio Vodičke griže (1143 m), s poznatim izvorom Vodica u podnožju, za ljetnih vrućina pruža osvježenje posebno hladnom izvorskom vodom. Od izvora je samo desetak minuta hoda do vrha Vodičke griže. Izvor i njegovi odvirci malo su slatkovodno stanište usred šumovita krša, jedno od malobrojnih u ovom dijelu Ćićarije i tim važnije za održavanje raznolikosti živoga svijeta. Vrhovi Lisine (1183 m) i Gomile (1241 m) vjerojatno su najposjećenija planinska odredišta u značajnom krajobrazu.

Sjeverno je vrh Lepi (1014 m) pošumljen crnogoričnim šumama. Posebno je slikovita sađena šuma smreka i jela na njegovim padinama koja usprkos tome što je umjetno podignuta, pruža nezaboravan estetski doživljaj jer se lijepo uklapa u jednolična prostranstva prirodnih bukovih šuma.

Uskršnji leptir (Zerynthia polyxena) (foto Dario Štefančić)

Vrijedno ju je posjetiti rano u proljeće, dok se topi snijeg, a bukve još nisu prolistale. U to se doba na otpalim češerima smreke napola ukopanim u tlo mogu pronaći plodišta gljive smrekove češerke (Strobilurus esculentus).

Krajnji jugoistočni dio značajnog krajobraza vrh je Beljač (787 m) djelomično obrastao sađenom crnoborovom šumom. Dok su ostali dijelovi Lisine uglavnom obrasli bukovim šumama, područje Beljača je u pojasu termofilnih crnograbovih šuma, te je flora ovdje nešto drukčija nego u ostalim dijelovima Lisine. Na sjevernoj strani grebena Beljača slikovite su šumske stijene.

Za očuvanje bioraznolikosti ovog područja od posebne su važnosti travnate površine kojih ima razmjerno malo. Najznačajnije su livade u blizini planinarskog doma Lisina, ali su većinom zapuštene pa ih zarasta šikara. Neke od rijetkih biljaka koje ih obrastaju može se uočiti već u rano proljeće. To su, primjerice, tercijarni relikt prizemni ušljivac (Pedicularis acaulis) i uskolisni plućnjak (Pulmonaria angustifolia) koji rastu i na travnjacima Učke. Rijetki su i tršćanska sirištara (Gentiana tergestina) modrih cvjetova, te jagorčevina (Primula veris ssp. columnae) žutih cvjetova. Od orhideja može se u lipnju vidjeti cvatući crnocrveni kaćun (Orchis ustulata).

Među kukcima kornjašima zanimljivi su zelenkasti kornjaši (Cassida viridis) spljošteni i  bojom odlično prilagođeni listovima na kojima se hrane.

U šumama Lisine poznata su staništa sivoga puha (Glis glis). Osim puha, ovdje se mogu zateći srne, a povremeno se pojavljuju divlje svinje i jeleni. Tu žive lisice, jazavci, zečevi i kune, kao i brojne vrste ptica šumskih staništa. Istočno od planinarskog doma prostire se šumovita uvala s nizom manjih ponikvi. U njima je ujesen zastupljen bogat svijet gljiva, među kojima se ističu neke uobičajene, ali i neke rijetke vrste vrganjevki (Boletaceae).