Otok Prvić

Kategorija zaštite: Posebni rezervat – ornitološki
Godina proglašenja: 1972.
Dokument o proglašenju zaštite: Odluka o proglašenju otoka Prvića s priobalnim vodama i Grgurovog kanala specijalnim botaničko-zoološkim rezervatom, “Službene novine Općine Rijeka” broj 10/1972 i Rješenje Republičkog zavoda za zaštitu prirode br.: Up/I° 38-1973 od 06.09.1973

Površina: 5760,19 ha (dio površine obuhvaća okolni akvatorij)
Položaj: na području Općine Baška (otok Krk) i Općine Lopar (otok Rab)
Nadmorska visina: 0 – 357 m

Pogled na strme obale otoka (foto Sonja Šišić)

Nakon maloga pučinskog otoka Jabuka u južnom Jadranu, Prvić je najstjenovitiji i najnedostupniji otok na Jadranu. Veoma strma obalna linija i okomite stijene visoke do 300 metara, čine ovaj otok vrlo nepristupačnim. Ipak, pristup je moguć na zapadnim, blažim padinama otoka gdje unutar nekoliko vododerina prema visoravni vode pastirske staze.

Rijetka flora i fauna znakovita samo za Prvić, neobičan, pusti izgled, ornitološko značenje i zanimljivo podmorje, razlozi su proglašenja 1972. godine otoka s pripadajućim akvatorijem i liticama Golog otoka i Sv. Grgura, posebnim botaničkim i zoološkim rezervatom. Zbog teške pristupačnosti, nepovoljnih maritimnih svojstava (senjska bura), strmih obala i otežanog sidrenja, do danas se na njemu uspio sačuvati specifičan i rijedak biljni i životinjski svijet, kao i arhaičnost krajobraza.

Od sisavaca tu živi kunić (Oryctolagus cuniculus), a zanimljivo je da Bašćani na otoku drže velik broj ovaca. Među vodozemcima i gmazovima značajni su zelena krastača (Pseudoepidalea viridis), mrki gušter (Algyroides nigropunctatus), krška gušterica (Podarcis melisellensis fiumana), zmija crnokrpica (Telescopus fallax), i ostali.

kozlinac (Astragalus sp.) (foto Andrej Radalj)

Smatra se da je u ne tako davnoj prošlosti otok Prvić bio mnogo šumovitiji, o čemu sada svjedoče tek oskudni ostatci hrasta crnike, crnog bora, divlje smokve i pojedinoga kržljavog grmlja. Zbog čestih i trajnih olujnih vjetrova, na najnižoj nadmorskoj visini, u odnosu na druge jadranske otoke, na Prviću rastu i neke gorske i subalpske vrste koje se inače nalaze na visokim grebenima Dinarida, poput uskolisne šašike (Sesleria juncifolia), alpskog likovca (Daphne alpina) i uskolistastog dimka (Crepis chondriloides). Na otoku raste 351 vrsta cvjetnica i papratnjača, a posebno se ističu obilni i često dominantni kvarnerski endemi, kao što je i kozlinac (Astragalus sp.) prikazan na fotografiji.

Ljekovita kadulja (Salvia officinalis) daje vrijednu pčelinju pašu, a u toplom dijelu godine skakavci skaču na sve strane među oskudnom travom. Fauna  beskralježnjaka na Prviću, Golom otoku i Sv. Grguru do danas je slabo poznata.

Koraligen (foto Sara Kaleb)

Podmorje Prvića, Sv. Grgura i Golog otoka neobično je bogato preplavljenim ili dijelom preplavljenim morskim špiljama, polušpiljama, usjecima, prolazima i tunelima. Zasjenjeni stropovi i zidovi speleoloških objekata i formacija očaravaju bogatstvom boja, gdje raznolikošću vrsta prevladavaju spužve. Strme, impresivne litice Prvića, nastavljaju se i pod površinom mora gdje dubine redovito sežu i do 90 metara, a oko jugoistočnog rta Šilo čak i više od 100 metara. Slična obilježja imaju i sjeverni dijelovi Sv. Grgura i Golog otoka. Na tim su mjestima izražena strujanja mora, zbog čega se u dubljim dijelovima razvila bogata zajednica koraligena.

Za razliku od većine obalnog dijela rezervata, gdje su česti podmorski strmci dublji od 50 metara, zapadna i jugozapadna obala otoka Prvića, od rta Stražica do rta Zvonik, jedini je dio rezervata s blaže polegnutom obalom te mjestimičnim šljunkovitim i pješčanim žalima. Na ovakvoj podlozi u podmorju su se razvile drugačije zajednice organizama od onih na strmim stjenovitim dnima ostatka obale otoka. Ovdje prevladava mozaik sastavljen od pješčanih dna, kamenitih dna s infralitoralnim algama i manjih livada morske cvjetnice voge ili posidonije (Posidonia oceanica).

Uz podmorje Prvića postoji i jedan vrlo zanimljiv rijetki geološki fenomen. Riječ je o tombolu – dijelu kopna koji kao barijera u obliku trokuta spaja otok s hridi Njivice koja se nalazi nedaleko od jugozapadne obale otoka Prvića. Pod morem je ova pojava još zanimljivija. Zbog erozijskog utjecaja valova, na dnu su vidljivi izdanci pješčenjaka čiji okomiti položaj i gotovo pravocrtno pružanje nalikuju zidovima stvorenim ljudskom rukom.