Pod Javori
Kategorija zaštite: park-šuma
Godina proglašenja: 1993.
Dokument o proglašenju zaštite: Odluka o proglašenju područja “Pod Javori” u Velom Lošinju “park šumom”, “Službene novine Općine Cres-Lošinj” broj 1/1993
Površina: 40 ha
Položaj: na području Grada Malog Lošinja (otok Lošinj)
Nadmorska visina: 25 – 210 m
Alepski bor (Pinus halepensis) (foto Marko Randić)
Jedna od znamenitosti Velog Lošinja, ali i cijelog otoka, zasigurno je bujna šuma Pod Javori u kojoj se nalazi lječilište Veli Lošinj. Ona se proteže od mjesta Veli Lošinj, po obroncima brda Kalvarije, do cestena hrptu brda.
Sve do 90-ih godina 19. stoljeća obronci Kalvarije bili su pomalo pusti i obrasli makijom. Svoj današnji izgled park-šuma Pod Javori duguje nadvojvodi Karlu Stjepanu Habsburgu koji je ondje zasadio perivoj pored svojeg dvorca. Taj položaj odabrao je kao osobito povoljan dijelom i zahvaljujući klimatološkim istraživanjima što ih je na Lošinju provodio prof. Ambroz Haračić.
Perivoj su projektirali bečki vrtni stručnjaci koristeći prednosti terasastih obronaka brda Kalvarije. Pri uređenju perivoja makija je dijelom raskrčena i zasađen je velik broj sadnica crnogoričnog i raznoga egzotičnog drveća. Projektiran je kao pejzažna izmjena vizura s otvorenim prostorima travnjaka, skupinama drveća, pojedinim naglašenim golemim stablima i gustim šumskim sklopom. Visoka estetska vrijednost parkovne kompozicije sačuvala se do danas, iako su mnoga nekadašnja stabla srušena u vjetroizvalama ili su se posušila. Prirodna vegetacija u perivoju je danas zauzela više prostora i donekle poremetila prvotnu zamisao, ali su stabla zasađena potkraj 19. stoljeća još uvijek prevladavajuća u kompoziciji perivoja.
Paukolika kokica (Ophrys sphegodes) (foto Marko Randić)
Među glavnim je vrstama drveća koja su u današnje vrijeme u park-šumi, alepski bor (Pinus halepensis), najčešće sađena vrsta u široj okolici Velog Lošinja. U park-šumi rastu i crni bor (Pinus nigra), primorski bor (Pinus pinaster), pinije (Pinus pinea) i nekoliko vrsta čempresa (Cupressus sp. div.). Ove vrste, uz uobičajene vrste prirodne vazdazelene makije, najzastupljenije su u gornjem, šumovitom dijelu park-šume, smještenom na obronku, kojim se kroz vegetaciju provlače krivudave staze. Nižim dijelom park-šume, na silazu od dvorca prema ulazu, prevladavaju cedrovi (Cedrus sp.), čempresi, obalna sekvoja (Sequoia sempervirens), lipa, platana, magnolija, a ispred dvorca zanimljive su palme, japanski cikas (Cycas revoluta) i razne grmolike vrste.
Dvorac i perivoj su od postanka mijenjali vlasnike i namjene, da bi im se danas vratila prvotno zamišljena namjena, a to je rekreacija i liječenje plućnih i alergijskih bolesti. U nekadašnjem dvorcu danas je Lječilište Veli Lošinj.
Pretpostavljeni ljekoviti čimbenici park-šume višestruki su i isprepliću se s poticajnim, često radosnim, pa ponekad i ushićujućim raspoloženjem koje pobuđuje boravak u lijepoj, ljudskom rukom uređenoj i „poboljšanoj“ prirodi. Prirodni čimbenici u park-šumi djeluju na sva osjetila i na više načina. Čist zrak s utjecajima mora, uz miomirise vazdazelene vegetacije, s čijih se kožastih listova šire isparavanja mnogih vrsta i tipova lako hlapljivih eteričnih ulja, pružaju posjetitelju, u prvom redu, olfaktorne (mirisne) doživljaje, a kod rekonvalescenata djeluju, vjerojatno, i na ubrzavanje procesa ozdravljenja i jačanja imunosnog sustava. Jedna od takvih hortikulturno vrijednih miomirisnih sredozemnih biljaka je i lovor, lovorika ili, kako je u lokalnom govoru nazivaju javorika ili javor (Laurus nobilis). Po lovoru ili javoru dobio je predio park-šume podno crkvice sv. Ivan svoj naziv. I danas su stabla lovora važan sastavni dio ovdašnje autohtone dekorativne dendroflore koja pridonosi ljepoti i vrijednim svojstvima „ljekovitosti” ovoga predjela.
Čest prizor na koji se može naići prigodom šetnje gornjim dijelom park-šume su naizgled nezanimljivi, pomalo neugledni lišajevi na deblima stabala. Pozornost izaziva spoznaja da je lišaj sastavljen od zapravo dva potpuno različita organizma: gljive i alge koje žive u simbiozi. Uloga alge u tom simbiotskom odnosu jest da procesom fotosinteze proizvodi ugljikohidrate, a gljive da algi pruža utočište i zaštitu, dovoljno vode i mineralne tvari. Lišajevi vrlo sporo rastu, a neke vrste mogu doživjeti i nekoliko tisuća godina. Lišajevi su važni kao biopokazatelji jer njihova prisutnost ukazuje na čist i zdrav okoliš.
