Stari hrast kod Sv. Petra na otoku Cresu

Kategorija zaštite: spomenik prirode
Godina proglašenja: 1997.
Dokument o proglašenju zaštite: Odluka o proglašenju hrasta kod sela Sv. Petar na otoku Cresu spomenikom prirode – pojedinačno stablo, Službene novine Županije primorsko-goranske 23/97

Vrsta stabala: hrast medunac (Quercus pubescens)
Starost stabala: procijenjeno na preko 400 godina
Položaj: na području Grada Cresa (Tramuntana)
Nadmorska visina: oko 250 m

Hrast pod snijegom (foto Ivanka Jelenić)

Starinskom ruralnom ozračju i očuvanosti prirode u naselju Sv. Petar na sjevernom dijelu otoka Cresa snažan pečat daje nekoliko starih stabla, među kojima se posebno ističu submediteranski listopadni hrastovi medunci (Quercus pubescens ssp. pubescens).

Uz jedno takvo staro medunčevo stablo, smješteno uz put koji vodi od lokalne ceste Križić – Beli prema selu Sv. Petar, vežu se priče i legende. Radi se o osobitom primjerku hrasta, čija se starost procjenjuje na više od 400 godina. Prsnog je obujma 565 centimetara, visine oko 15 metara, promjera krošnje 22 metra, a promjer pojedinih grana iznosi od 25 do 55 centimetara. Na dnu debla je šupljina u koju se može uvući čovjek.

Zaštićeno je od 1997. godine kao spomenik prirode – pojedinačno stablo. Desetak godina kasnije, nekoliko uzastopnih jakih nevremena uništila su velik dio krošnje. Tri velike grane su se prelomile zbog težine i vremenskih neprilika, a stablo je i bez pravog vrha, pa sada vrh čini splet grana. Na oblik hrasta vjerojatno je znatno utjecao način gospodarenja šumom u prošlosti, tzv. „pedaljenje”.

Botaničku pripadnost hrasta istraživao je šumarski stručnjak dr. sc. Zvonimir Pelcer. Prema njegovim navodima, radi se o autohtonom hrastu meduncu čije su šume značajne za submediteransku zonu listopadne vegetacije koja pokriva i sjeverni dio otoka Cresa.

Unatoč uništenoj krošnji, stari hrast i danas izgleda veličanstveno, a svi njegovi ožiljci samo su svjedoci proživljenog vremena. Oštećenja na stablu sanirali su stručnjaci za zaštitu starih stabala dobro odmjerenim zahvatima. Orezali su i prorijedili preostale grane kako bi se vratila narušena statička stabilnost i potaknula obnova krošnje mladim izbojcima.

Stara stabla neobično su raznoliki i bogati biološki mikrosvjetovi s kojima su povezani brojni organizmi – strizibube, krupni jelenci, osice šiškarice, gusjenice leptira, gljive. Tako su se na odumrlim dijelovima debla starog hrasta u Sv. Petru nastanili brojni „podstanari”. Među njima se posebno ističu ugrožene hrastove strizibube.