Pronalazak uginule psine goleme kod Kantride u Riječkom zaljevu podsjetilo nas je da smo udruzi „Plavi svijet“ dali obećanje da ćemo pokušati u tisku pronaći podatke o sličnom stradavanju rijetke vrste dupina, što se je zbilo također u Riječkom zaljevu…
GLAVATI DUPIN (Grampus griseus)
Nakon kraće potrage, zapise o tom događaju pronašli smo u Novom listu od 22. studenog 2001., autor: M. R. i u Jutarnjem listu od 23. studenog 2001., autor: M. M. Iz spomenutih je izvora razvidno je da se, kao i u nedavnom slučaju uginuća psine goleme ( https://ju-priroda.hr/2018/03/neobican-dogadaj-u-rijeckom-zaljevu-nasukana-psina-golema/) najprije nagađalo da je riječ o kitopsini, pa čak i o kitu ubojici, što potvrđuje tezu da je poznavanje (rijetke) morske faune kod šire javnosti prilično oskudno. Tek dolaskom ekipe veterinarskih stručnjaka predvođenih prof. dr. Hrvojem Gomerčićem razriješene su „taksonomske“ dileme i utvrđeno je da se radi o glavatom dupinu (Grampus griseus), u ovom slučaju ženki dugačkoj oko 3 metra. Uginulo truplo pronađeno je u uvali Preluk, u kopno najviše uvučenom dijelu Riječkog zaljeva, na dubini oko jednog metra. Prema napisima u novinama postoje sumnje da je rijetka vrsta dupina možda stradala zapetljavši se u konope, ali je još indikativnije kasnije izvješće veterinarskih stručnjaka o očiglednoj pothranjenosti uginule jedinke, kao i o kroničnoj gnojnoj upali maternice – o tome vidi i:
Zanimljiva je i činjenica, koju prenose mediji, a potvrdio je i tim prof. Gomerčića, da se radi o istoj jedinki koja je mjesec dana ranije viđena i dokumentirana u Bakarskom zaljevu. O pojavi ove vrste u Bakarskom zaljevu kratku vijest donosi Novi list od 20. listopada 2001., autor: S. R. Dokazi tvrdnji da se zapravo radi o istoj jedinki jesu fotografije ožiljaka na perajama*. Položaj ožiljaka koji su snimljeni na jedinki u Bakarskom zaljevu poklapa se s ožiljcima na uginulom primjerku iz uvale Preluk (što je preneseno i u spomenutom članku iz Jutarnjeg lista).
Za napomenuti je da se glavati dupini rijetko viđaju u Jadranskom moru i to više u njegovim južnim dijelovima. Prepoznaju se po zatupastom obliku glave (sl. 1), dugački su do 4 metra, a uglavnom se hrane glavonošcima. Kao i sve druge vrste morskih sisavaca uvršteni su u skupinu strogo zaštićenih vrsta.
Tako nas je nedavni slučaj pronalaska uginule psine goleme podsjetio na neispunjeno obećanje „Plavom svijetu“ (udruga se bavi proučavanjem dupina i prošlog je ljeta o toj temi održala edukaciju za djelatnike JUP-a) da ćemo pokušati pronaći i proslijediti im podatke iz tiska o stradavanju glavatog dupina u Riječkom zaljevu, što smo, eto, sada izvršili ali i podijelili s čitateljima naše stalne web rubrike „Iz morskih dubina“ (iako se u ovom slučaju radi o znatnom vremenskom odmaku).
*metoda fotografiranja i usporedbe ožiljaka na perajama kitova uobičajeni je postupak primjenjiv za identifikaciju pojedinih jedinki
M. R.
Slika 1. Glavati dupin (Grampus griseus) stalni je stanovnik toplijih mora pa tako i Sredozemnog mora, u Jadranu je rjeđe viđen gost (skica: M. Randić)