Pod stoljetnim samoniklim granatim hrastom meduncem, čije su se žile ispreplele i stopile sa stijenama i potpornim kamenjem Obalnog šetališta Franza Jozefa I, u slikovitom ambijentu opatijskog Portića, okupili su se radi obilježavanja 100. obljetnice Obalnog šetališta (popularni Lungomare) brojni posjetitelji kako bi odali divljenje i poštovanje stoljetnim opatijskim i liburnijskim hrastovima. Većinu tih starih divova uz Lungomare umjetničkim je okom zapazila i “ponovo nam otkrila” te fotografirala i opisala opatijska slikarica Miljenka Šepić, čija je četverojezična knjižica “Hrast, Quecia, Oak, Eiche” predstavljena tom prigodom.

Knjižica je tiskana povodom Međunarodne godine šuma i ima za cilj ukazati na važnost i značaj autohtonih hrastova i drugog starog drveća uz Lungomare. Na predstavljanju su osim autorice Miljenke Šepić, sudjelovali i govorili gradonačelnik Grada Opatije Ivo Dujmić, direktorica Turističke zajednice Grada Opatije Jasna Doričić Sanković, predstavnici Katedre čakavskog sabora Opatija, Centar za kulturni turizam “Koraki” te predstavnici suizdavača – ravnateljica Javne ustanove “Priroda” i tvrtka “Rima”. Događaj je nadahnuto vodio Dražen Turina Šajeta te je ugođaj upotpunio i svojim pjesmama, a pri završetku predstavljanja nastupila je Klapa “Opatija”.

Svoje viđenje starih hrastova uz Lungomare u knjižici dali su i prof. Ferruccio Ritossa, genetičar i umjetnik porijeklom iz Istre, još jedan zaljubljenik u liburnijske hrastove te biolog Marko Randić iz Javne ustanove “Priroda”. Zanimljivo je da prof. Ritossa smatra liburnijsku obalu jednim od rijetkih mjesta u Europi i uopće na svijetu gdje se susreće nekoliko ekološki različitih vrsta hrastova neposredno uz obalu mora, što ga je kao znanstvenika ali i umjetnika nadahnulo na ovaj poetski tekst:

“U dostupnoj stručnoj literaturi vrlo rijetko se označava prisutnost raznih oblika hrastova tako blizu mora kao u Opatiji. Botanički podaci nam služe da bi definirali mnoge oblike, dimenzije, vrijeme i načine rasta. Ono što manjka tim šturim znanstvenim podacima je emocija koju su mnogi od nas osjetili diveći se nježnom zelenilu hrastova pomiješanom s intenzivnim modrilom mora u pozadini, kao i bijelim krestama valova koji se kovitlaju i komešaju u malim zatvorenim uvalicama ispunjenim prašničkim resicama otpalim s hrastovih krošnji u vrijeme intenzivnog cvata. To su oni posebni zakutci Svijeta u koje se treba uvijek iznova vraćati. Nezajažljivo širenje betona ovdje je načas zaustavljeno do mogućeg ponovnog nadiranja. Neka nas nitko ne učini osiromašenima za ovu ljepotu. Mogao bi potonuti u naše suze”.

(Ferruccio Ritossa, citat iz knjižice “Hrast, Quecia, Oak, Eiche”, prijevod odlomka s talijanskog Marko Randić)

Sl. 1. Stoljetni hrast uz Lungomare iznad Portića (Foto: Miljenka Šepić)

Sl. 2. Svečanost predstavljanja knjižice u Portiću (Foto: Marin Aničić)

Sl. 3. Poseban ugođaj događaju dao je starinski ambijent Portića (Foto: Marin Aničić)