Medvjed (foto: Dario Štefančić)

Zašto medvjedi gule koru sa stabala jele?

Prospekt Fauna, Zanimljivosti


Sl. 1. Oguljeno/prstenovano stablo jele. Medvjed guli koru od žilišta stabla do visine 1,7 metara. (foto: Ferdinand Petrović)

Guljenje kore sa stabala poznata je navika raznih vrsta medvjeda u raznim dijelovima svijeta. Postoji više teorija i tumačenja zašto oni to čine. Odgovore na to pitane nastoje pronaći i šumarski stručnjaci jer ovakvim ponašanjem medvjedi čine određene štete u šumskim sastojinama. Budući da su se od 2001. godine na području Šumarije Mrkopalj počele javljati učestale pojave guljenja kore i šumskih šteta koje na jeli čine medvjedi pitali smo dobre poznavatelje lokalnih prilika i zaljubljenike u šumski svijet za detaljnija tumačenja. S najviše saznanja i podataka raspolaže gospodin Davor Jovanović, dipl. ing. šum., revirnik u Šumariji Mrkopalj, koji se ovom problematikom intenzivnije bavi. O tome je 2010. godine napisao i obranio diplomski rad pod nazivom “Rezultati istraživanja šteta od smeđeg medvjeda u državnom lovištu VIII/2 – “Bjelolasica””. Prenio nam je neke od zanimljivijih spoznaja, koje možemo ovdje prepričati samo u osnovnim crtama:

Medvjedi gule koru stabala u raznim dijelovima svijeta. U svakoj regiji štetu na stablima čini druga vrsta medvjeda: američki crni medvjed – Ursus americanus, japanski crni medvjed – Ursus thibetanus japonicus, a u Europi to je smeđi medvjed – Ursus arctos. Medvjedi koriste hranjivi dio unutrašnjosti kore – liko koji je bogat šećerima. Nakon što ogule koru noktima, sjekutićima stružu bjeliku na deblu, a također i unutrašnji dio oguljene kore. Na deblu ili kori ostanu nakon toga lijepo vidljivi tragovi zuba i nokata (sl. 2). Ponekad ogule koru oko čitavog debla (sl. 1), a ponekad samo na dijelu debla.

Čini se da je “epicentar” ove pojave u Hrvatskoj upravo uokolo strogog rezervata Bijele i Samarske stijene, tj. u širem mrkopaljskom kraju. Dok su u svijetu zabilježena oštećivanja kore na više vrsta stabala, u Hrvatskoj se to događa samo na jeli i (u malom udjelu) na smreki. Važnu ulogu igra godišnje doba – fenologija stabla, starost stabla, a čini se da i gustoća populacije medvjeda (brložišta medvjeda, blizina mečilišta – najviše šteta na stablima jela utvrđeno je u krugu 1 km oko hranilišta za medvjeda) te način ishrane također imaju određenu ulogu. U nas je ustanovljeno da medvjedi gule koru tijekom lipnja i srpnja, biraju stabla debljega prsnog promjera (od 42,5 do 57,5 cm), a, kao što je napomenuto, u blizini “epicentra” u mrkopaljskom kraju nalaze se i medvjeđa hranilišta što upućuje na mogućnost tkz “učinka čekaonice” (hranilišta privuku veći broj jedinki pri čemu dominantne jedinke zauzmu hranilišta, dok podređene jedinke oko hranilišta gule koru sa stabala kako bi zadovoljile svoje hranidbene potrebe). Osim znanstvenih teorija zašto zapravo dolazi do ove pojave, lokalno stanovništvo ima i svoja “tumačenja” o čemu smo nešto saznali i od drugog zaljubljenika u šume, gospodina Ferde Petrovića. O tome bi se također mogla napisati mala etnozoološka crtica, ali ostavimo to možda za drugu priliku. Gospodinu Petroviću, osim za tumačenja zahvaljujemo i na instruktivnim fotografijama zanimljive pojave.

Marko Randić i Lovro Gudac


Sl. 2. Medvjeđi tragovi struganja zubima na obeskorenom deblu jele: kambijalni sloj koji dijeli drvo (ksilem) od mekanog i sočnog dijela kore (floem) je izgrižen i olizan, a na drvetu su utisnuti oštri otisci zuba poput hijerolglifa. (foto: Ferdinand Petrović)