Raznolikost presušujućih lokvica
Močvare sa svojim bujnim životom, jatima ptica vodarica, vodenim kukcima, lebdećim libelama, nakon što su prošle razdoblje kada ih se, barem u prevladavajućim razmišljanjima, doživljavalo kao mjesta koja bi najradije isušili, zatrpali otpadnim tvarima, nerijetko uplićući se u prirodu pomno isplaniranim i opsežnim „poboljšanjima“, u mnogim se dijelovima svijeta nastoje očuvati ili se njihove vrijednosti pokušavaju i obnoviti. To je dobro jer možda ukazuje da se svijest o očuvanoj prirodi ipak polako učvršćuje i jača.
Na granici prevladavajuće vodenih, močvarnih i kopnenih svjetova nalaze se sasvim malene, u pravilu presušujuće, povremene lokve i lokvice. Ima i opsežnijih, ali, primjerice upravo na kvarnerskim otocima, u priobalju, kao i u ponekim gorskim krajevima najbrojnije su ipak one sasvim sitne i možda donekle neopažene i neopažane.
Sl. 1. Obalna lokvica u neposrednoj blizini mora (foto: M. Randić)
To mogu biti zaslanjene lokvice na stjenovitoj morskoj obali. U njima voda može biti slana ili zaslanjena do zasićenja, pa kada se isušuju iskristalizira se morska sol. Kada ima kiše i nalaze se podalje dosega valova koji ih povremeno zapljuskuju i zaslanjuju u njima prevladava ili potpuno prevlada slatka voda. O tome ovisi živi svijet koji ih nastanjuje.
Sl. 2. Zelena prevlaka u isušenoj obalnoj lokvici (foto: M. Randić)
Nerijetko su i na obali mora koju koriste kupači. Tada se u njima nakuplja raznolik otpad koji, ne slučajno, rado ubacujemo baš na takva mjesta. Slično kao što je to u pravilu, ranije mnogo češće, bivalo i s prostranijim močvarama. Možemo ih vidjeti na gradskim plažama grada Rijeke. Na Pećinama ih još ima, premda znaju biti jako onečišćene i voda je u njima nerijetko sasvim zamućena. Može se ipak u njima još opažati i sićušne vodene kukce kornjaše.
Sl. 3. Iskristalizirana morska sok (foto: M. Randić)
Takva iznimna otpornost na povoljnije, ako je voda čista, zaslanjena ili nezaslanjena, ili nepovoljne uvjete života, ako je jako onečišćena i u ovom će slučaju ostati nezamijećena jer sasvim vjerojatno malo tko od kupača na gradskoj plaži zamjećuje takve sićušne kornjaše.
Na zapadnom dijelu grada Rijeke, primjerice kod Bivija i još ponegdje, postoje i druge obalne lokvice. Neke su povezane s povremenim izvorčićima koji cure iz pukotina stijena pa se u njima naizmjence odvija zaslanjivanje i odslanjivanje. Ne treba nas čuditi da i u njima ponekad vrvi čak i oku vidljivih živih bića, u ovom slučaju uglavnom sićušnih račića ljuskaša. Ukoliko se u obalnim i drugim sličnim lokvicama čak i podalje od mora nakupljaju čestice mulja i pijeska ponekad se u pojedinim pogodnim odsječcima vremena razvijaju različite alge, pa lokvice poprime razna obojenja vode ili taloga na dnu. Od intenzivno zelene boje do ponekad smećkastih i crvenkastih tonova.
Sl. 4. Nakupine riđaste boje u lokvici ukazuju na mogući rast željeznih bakterija (foto: M. Randić)
U lokvicama ponekad trune i raznoliko lišće, grančice, plodovi i sjemenke popadale s drveća i drugog bilja, naplavljeni uginuli kukci i druge čestice poput peludi koje dopuše vjetar, pa nerijetko i ostaci rezanog lišća duhana, ukoliko su područja često posjećivana. U svim ovim slučajevima možemo očekivati bogate mikrobne zajednice, ali njih u pravilu niti ne vidimo. Ako lokvica dobije izrazito riđasto-narančastu boju u njoj su se najvjerojatnije nastanile željezne bakterije.
Marko Randić