Neobičan izgled, nadasve impresivan dizajn (za neke pomalo zastrašujuć) ipak nas zove da zastanemo i naravno (u 21. stoljeću) fotografiramo. Ovaj cvjetni pauk (ili rakoliki cvjetni pauk) spada u porodicu rakolikih pauka (kako mu i naziv kaže) Thomisidae. Neobična poza ove ženke cvjetnog pauka (Thomisus onustus), nije nikakvo jutarnje razgibavanje (niti pozdrav suncu) već strategija lova… iz zasjede.
Ali kakva je to zasjeda kada je ona bijela na ljubičastoj lavandi? Odgovor se naravno krije u biologiji vrste (i plijena). Ženka cvjetnog pauka ima sposobnost mijenjanja boje između bijele, žute i roze kako bi što više nalikovala (ili se uvjerljivo stopila) s bojama cvijeta koji je odabrala kao točku za svoju lovnu zasjedu. Promjenu boje, omogućuju joj mikroskopske tvornice pigmenata u koži, unutar kojih dodaje nove ili reciklira postojeće omokromne granule (zrnca koja skladište pigment). Da bi promijenila boju iz bijele u žutu potrebna su joj 1 do 3 dana, dok je za obrnutu izmjenu potrebno dvostruko više vremena. Možda mi ljudi sasvim jasno vidimo pauka na lavandi, no ove paučice mogu i refletirati UV svjetlost te tako postaju gotovo nevidljive onim kukcima koji mogu registrirati ultraljubičaste valne duljine. Za takvog kukca, ovaj cvijet lavande može izgledati potpuno drugačije nego li ga mi vidimo, a ženka pauka koja odbija UV svijetlost izgleda… pa „manje vidljivo“.
Znači li to da se ovaj pauk ne voli „seliti“ na drugi cvijet? Mijenjanje boja radi usklađivanja sa dizajnom in(ex)terijera možda nije jako energetski zahtjevno, ali jest vremenski. Iz tog razloga žuto obojena ženka će radije otići i pronaći žuti cvijet nego riskirati i čekati promjenu boje na bijelom cvijetu jer bi za to vrijeme bila izloženija uočavanju od strane predatora – ptica. A ako se slučajno nađe u vrtu ili livadi s mnoštvom cvjetova iste boje, to je za nju pun pogodak. Može mijenjati cvijet/poziciju (radi izbora ili bolje učestalosti prolaska plijena) koliko god želi, a ne mora mijenjati svoju obojenost!
Za lov ne koriste svilene niti i ne pletu mrežu (pletu je za izradu čahure za polaganje jaja) već plijen hvataju iz zasjede. Ženka sjedi „prikrivena“ u središtu cvijeta u prepoznatljivoj pozi i kada se npr. pčela približi, hitro ju hvata prednjim nogama. Ženke često hvataju plijen i 2-3 puta veći od sebe, a usmrćuju ga ubrizgavanjem otrova koji uzrokuje kratkotrajnu paralizu. To je dovoljno da pauk u plijen ispusti probavne enzime koji vrlo brzo pretvore tkivo kukca u kašastu smjesu koju zatim samo popije.
Fotografija 3. Ženka cvjetnog pauka istovremeno čuva pomladak i čeka sljedeći obrok
Fotografija 4. Ženka cvjetnog pauka upravo je uhvatila svoj plijen
Zvuči pomalo dramatično! Ipak, ovi pauci nisu opasni za ljude, prvenstveno ne mogu probiti našu kožu svojim helicerama, a teoretski učinak „otrova“ na nas bi djelovao poput uboda komarca. No, svaka je vrsta u prirodi puna informacija i potencijalno korisnih „molekulica“ pa se tako i peptidi iz otrova ovog pauka istražuju radi primjene u medicini kao potencijalni anelgetici.
Cijela je ova priča o ženki, a gdje je mužjak? U svijetu paukova često je izrađen spolni dimorfizam (razlike u veličini i izgledu mužjaka i ženke) pa je tako i kod ove vrste. Dok ženke mogu narasti i do 11 mm (duljina glavopršnjak+zadak) mužjaci narastu tek 2-4 mm. Značajno je manji od ženke, najčešće zelenkasto do maslinasto smeđe boje i ne mijenja boju. Za razliku od ženke (koja sjedi i čeka) on je stalno u pokretu i aktivno trčkara po stabljikama i lišću. Hrani se manjim kukcima poput lisnih uši i svoju energiju ulaže u potragu za partnericom (da ga ne sustigne vrijeme). Naime, mužjaci mogu živjeti do 2 mjeseca dok ženke mogu živjeti i do 20 mjeseci. Naravno, ako prije i sami ne postanu nečiji plijen.
Divna priča, ali zašto su nam oni korisni? I mužjak i ženka svojim načinom prehrane zapravo pomažu biljci jer ju štite od kukaca koji bi se i sami pogostili biljkom (a zauzvrat ovi pauci se pogoste i biljnim nektarom i peludi u doba kada je manje plijena (kukaca) raspoloživo). Njihova ekološka uloga i važnost ogleda se u tome da svojim načinom lova reguliraju brojnost kukaca (među kojima i vrste koje mi ljudi smatramo štetnicima) na onim pozicijama gdje to recimo pauci koji pletu mreže ne mogu (tim bolje jer mi ljudi ne volimo mreže i paučine u svojoj okolini). I zato baš dobro dođe jedan ovakav mali saveznik kada preferiramo nepaučinast vrt i brojnost kukaca pod kontrolom.
Fotografije: Ivana Rogić