Priroda je riznica puna ideja i inspiracija koje nadahnjuju. Primjerice možemo biti inspirirani ovim leptirom kojeg u hrvatskoj nazivamo crni apolon Parnassius mnemosyne (da, u rodu je s onim poznatim i „ljepšim“ leptirom „apolonom“). Vizualno je jako interesantan jer mu je distalni rub prednjih krila gotovo proziran, a i let mu djeluje pomalo otežano i šlampavo kada ga promatrate. No ovaj naizgled običan leptir ima „supermoć“.

Fotografija 1. Crni apolon Parnassius mnemosyne

Svako zanimljivo ime ima i zanimljivu priču! Riječ Parnassius dolazi od grč. Mt. Parnasoss što bi odgovaralo svetoj planini Apolona i Muza, a grč. riječ Mnemosyne odnosila se na majku muza i simbol pamćenja. Dok je na hrvatskom govornom području ovaj Apolon crn, na engleskom je „zamagljen“ (Clouded apollo), ali bez aluzija na loše pamćenje. Englezi su se naime fokusirali na zamagljen/proziran dio krila, Carl Linne je 1758. imenovao vrstu (sukladno ondašnjim razmišljanjima – ako je značenje naziva roda “planina Muza”, onda neka jedna od vrsta nosi ime njihove majke), dok su hrvati bili vizualno fokusirani na njegove crne detalje.

Koja je njegova supermoć? Ovi leptiri lete od kraja svibnja do srpnja. Ženka u lipnju polaže jajašca na prizemne dijelove (ili u neposrednoj blizini) biljke hraniteljice (koja je isključivo roda Corydalis – šupaljke… pravi izbirljivac). Unutar jajašca vrlo brzo razvije se larva koja ostaje u jajatu i ulazi u dijapauzu (višemjesečna pauza – mirovanje) tijekom koje se gotovo u potpunosti obustavlja metabolizam. Larva ostaje u jajetu do proljeća. To prezimljavanje omogućuje joj preživljavanje nepovoljnih zimskih uvjeta, a unutar jajašca larvica može preživjeti i na izuzetno niskim temperaturama (tijekom jeseni u tijelu ličinke nakupljaju glicerol, manitol i glutamat – klasični krioprotektanti koji dodatno pomiču točku smrzavanja). Jajašca su poput malih prirodnih kriokapsula. Kao da crni apolon “zamrzne” vlastito vrijeme (metabolizam) kako bi izbjegao fizičko smrzavanje. Zatopljenjem i dolaskom proljeća, larva-gusjenica izlazi iz jajšca i kreće u potragu za biljkom hraniteljicom. Intenzivno hranjenje za sunčanih sati prati rast tamne (crno-smeđe) gusjenice te 3 presvlačenja do trenutka kada će se gusjenica zakukuljiti. Iz kukuljice će u lipnju izaći odrasla jedinka.

Fotografija 2. Crni apolon Parnassius mnemosyne

Koja su mu onda ograničenja? Crni apolon gotovo je ugrožena vrsta (NT) koja preferira više nadmorske visine i rubne dijelove šume i travnjaka, nastanjuju mozaik poluotvorenih šumskih rubova, svijetlih livada i pašnjaka niske intenzivne ispaše. Svoju široku rasprostranjenost u gotovo svim europskim zemljama i središnjoj Aziji duguje nevjerojatnoj sposobnost preživljavanja odnosno prezimljivanja, no ipak ono što ga ograničava i radi čega široka raširenost ne znači i veliku brojnost jest upravo prehrambena specijalizacija i vezanost uz biljku hraniteljicu (biljke roda Corydalis). Tako da su populacije crnog apolona prisutne samo tamo gdje raste biljka hraniteljica. Treba istaknuti da ne trpe sušu i vrućine pa ih nećemo zateći u priobalju.

U Hrvatskoj je uvršten u Crvenu knjigu danjih leptira, a na razini EU-a zaštićen je Direktivom o staništima. Strogo je zaštićena vrsta prema Pravilniku o strogo zaštićenim vrstama te je zaštićen Zakonom o zaštiti prirode. Njegovo hvatanje, držanje, sakupljanje, uznemiravanje i oštećivanje jaja je zabranjeno, kao i aktivnosti kojima se narušava ili uništava njegovo stanište.

Glavne prijetnje koje ugrožavaju opstanak ove vrste jesu intenzifikacija poljoprivrede, sukcesija napuštenih pašnjaka i fragmentacija šuma. Jedna od mjera kojom se nastoji „pomoći“ i očuvati ova vrsta jest i odgoda košnje. Odgodom košnje (do 1. srpnja) omogućujemo razvoj sjemena biljaka (za budućnost), prehranu oprašivača, i recimo sigurniji razvoj za zakukuljene larve crnog apolona. Ono što dodatno ugrožava opstanak ove vrste jesu klimatske promijene jer za toplijih jeseni može doći do ometanja procesa dijapauze i njezinog prekidanja. U tom slučaju larva bi napustila jajašce, izgubila svoje krioprotektante, ne bi našla biljku hraniteljicu i ne bi preživjela zimu koja dolazi.

Iako na području Primorsko-goranske županije (danas) ne nalazimo područja ekološke mreže značajna za očuvanje vrsta i staništa, a za koja je crni apolon ciljna vrsta očuvanja, na razini Hrvatske proglašeno je više od 40 POVS područja značajnih za očuvanje ove vrste leptira. I zato nam je osobito drago podijeliti s vama da ova impresivna vrsta leptira i danas nalazi utočišta i u brdskom pojasu naše županije.