Od 2003. godine, 11. prosinca u cijelom se svijetu obilježava Međunarodni dan planina. Opća skupština Ujedinjenih naroda proglasila ga je 2002. godine s ciljem podizanja svijesti o važnosti planina i planinskih ekosustava — za prirodu, kulturu, gospodarstvo te za ljude koji u planinama žive. Tijekom više od dvadeset godina obilježavanja, kroz razne godišnje teme nastoji se istaknuti značaj i ulogu planina u različitim aspektima našega života.

Slika 1: Teme Međunarodnog dana planina od 2017. godine kojima se nastojalo osvijestiti ključne probleme i uloge koje planinski ekosustavi imaju u našim životima (Infografika by IvRo)

Samo u posljednjem desetljeću naglasak je, primjerice, bio na planinama kao izvorima vode, bioraznolikosti, hrane, ključnom segmentu klimatske stabilnosti te kao izvorima prirodnih resursa. Istaknuta je i važnost planina za buduće naraštaje te uloga mladih kao nositelja promjena, edukatora i kreatora politika potrebnih za očuvanje planinskih ekosustava. Planine su pritom prepoznate kao staništa i središta velike biološke raznolikosti i očuvane prirode, što ih čini ključnim ekosustavima za očuvanje globalne bioraznolikosti. U nekoliko posljednjih godina naglašena je i potreba obnove degradiranih planinskih ekosustava te odgovor na izazove koji zahtijevaju sinergiju inovacija, tehnološkoga napretka i klimatski pametnih rješenja.

Ovogodišnja tema, za 2025. godinu, glasi (u slobodnom prijevodu): „Ledenjaci – voda, hrana i egzistencija u planinama i šire“. Ako ste pratili mrežne stranice Javne ustanove „Priroda“, povodom obilježavanja Svjetskog dana voda mogli ste čitati i članak „Očuvajmo ledenjake i snježni pokrov“. Zašto se opet bavimo sličnom temom? Odgovor je u uzroku. Nužno je sve snažnije naglašavati najveći okolišni problem s kojim se suočava čitav planet, a to su klimatske promjene. Naime, 2025. godina službeno je proglašena Međunarodnom godinom očuvanja ledenjaka (International Year of Glaciers’ Preservation), s ciljem isticanja njihove iznimne važnosti za klimatski sustav, ekosustave te ljudske zajednice i gospodarstvo.

Možda ne zvuči mnogo kada kažemo da su klimatske promjene uzrokovale porast globalne prosječne temperature za oko 1,2 °C u odnosu na predindustrijsko razdoblje, ali promatramo li posljedice, ta brojka poprima sasvim novu dimenziju. I tako relativno mali porast temperature doveo je do učestalijih vremenskih ekstrema, poput poplava, suša i klizišta, kao i do pojave snažnijih toplinskih valova. Intenzivnije oborine u kombinaciji s krčenjem šuma i gubitkom vegetacije znatno ubrzavaju eroziju tla, odnosno njegov gubitak (za stvaranje samo jednog centimetra plodnog tla potrebno je 500 do 1000 godina). Zagrijavanje kopna i mora utječe na sve žive organizme, a kao jedna od posljedica ubrzano se smanjuje i biološka raznolikost. Sve to narušava funkcioniranje ekosustava i pružanje usluga ekosustava o kojima ovisimo. I, naravno, zagrijavanje od 1,2 °C uzrokuje topljenje ledenjaka diljem svijeta.

Zašto su nam važni ledenjaci?

Ledenjaci skladište oko 70 % svjetskih zaliha slatke vode, u obliku leda. Oni nastaju dugotrajnim nakupljanjem i sabijanjem snijega te se zbog vlastite mase polagano kreću pod utjecajem gravitacije. Često se kaže da su ledenjaci nalik velikim prirodnim „spužvama“: zadržavaju vodu i postupno je otpuštaju, osiguravajući stabilne tokove koji napajaju rijeke, jezera, poljoprivredne površine i ljudske aktivnosti — od planinskih područja do nizina.

Iako Hrvatska nema aktivne ledenjake, imamo brojne speleološke objekte u kojima se veći dio godine zadržava snijeg ili led, poznate kao snježnice ili ledenice. Speleolozi su dosad zabilježili više od 300 takvih objekata. Nazivi mnogih već sami govore o njihovoj prirodi („Ledena“, „Ledenica“, „Snježnica“).

Podzemni svijet bitno se razlikuje od površine: klima u speleološkim objektima tijekom godine ostaje relativno stabilna. No i ti su sustavi ugroženi — prvenstveno ljudskim djelovanjem (npr. odlaganjem otpada), ali i klimatskim promjenama koje utječu čak i na te stabilne mikroklime. Speleolozi u Hrvatskoj već desetljećima opažaju smanjenje količine leda u ledenicama. Stalan led u podzemnim objektima pridonosi stabilizaciji mikroklime i lokalnoj hidrološkoj dinamici krškog podzemlja te predstavlja važan i vidljiv indikator klimatskih promjena.

Fotografija 1. Ledena špilja u Park šumi Golubinjak nije turistički uređena te nije namijenjena posjećivanju! Za te namjene u blizini se nalaze čak dvije veće turistički uređene špilje, špilja Vrelo i špilja Lokvarka. (foto: Sunčica Strišković)

U zaštićenom području Park šumi Golubinjak kod Lokava u Gorskom kotaru, nalazi se Ledena špilja. Ledena špilja jedan je od istaknutih geomorfoloških lokaliteta ove Park šume. Ime je dobila jer se u njoj snijeg i led zadržavaju… nekada i do sredine ljeta. Riječ je o relativno malenoj špilji s lakim pristupom, vizualno interesantnom radi otvorenog – urušenog svoda prema kojem pogled jest zaista lijep prizor. Uz povijesni značaj za ljude, speleološki je objekt od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku temeljem Zakona o zaštiti prirode. Ujedno, špilja je i Natura 2000 speleološki lokalitet važan za očuvanje vrste Leptodirus hochenwartii (tankovratić) te u njoj nalazimo endemičnu podzemnu faunu (i nigdje više na planetu) te je zabranjeno njezino komercijalno korištenje i infrastrukturno uređivanje.

Fotografija 2. Usmene predaje lokalnog stanovništva govore kako su ljudi nekada Ledenu špilju koristili kao što danas koristimo zamrzivač. S obzirom da su se led i snijeg zadržavali većinu godine, odnosno da je ova mala špilja pružala potrebnu mikroklimu da se led ne otopi, slastičari su u nju bacali snijeg kako bi ga sačuvali do ljeta, a zatim ga koristili za izradu sladoleda. (foto: Ivana Rogić)