Foto: Petar kružić, MedMPAnet projekt 2013.
U svijetu se 1. ožujka obilježava Dan morskih cvjetnica!
Danas u svijetu postoji oko 60 vrsta morskih cvjetnica. U Mediteranu tek 5 vrsta, od kojih je jedna alohtona (strana) vrsta, pridošla kroz Sueski kanal (nakon izgradnje Sueskog kanala stvorena je umjetna ruta za migraciju vrsta iz Crvenog mora u Mediteransko more). Tako da ćemo ipak reći da Mediteran i Jadran imaju 4 autohtone vrste morskih cvjetnica. To su: Posidonija ili oceanski porost (Posidonia oceanica), morska svilina (Zostera marina), patuljasta svilina (Zostera noltii) i čvorasta morska resa (Cymodocea nodosa).
Prema važećem Zakonu o zaštiti prirode i Pravilniku o strogo zaštićenim vrstama, sve autohtone vrste morskih cvjetnica u Hrvatskoj imaju status strogo zaštićene vrste. To znači da je zabranjeno njihovo namjerno uništavanje ili oštećivanje jedinki kao i uništavanje njihovih staništa.
Važnost morskih cvjetnica ponajviše se očituje kroz činjenice da poboljšavaju uvjete u moru jer proizvode kisik, apsorbiraju CO2, doprinose bistrini mora, ublažavaju dinamiku strujanja mora, ključna su mjesta odrastanja brojnih vrsta organizama među kojima i komercijalnih vrsta riba. Ipak, među njima veličinom uloge, značajno iskače jedna vrsta – posidonija. Livade koje tvori su kontinuirani dugoživući (stabilni u odsustvu negativnih čimbenika) ekosustavi izuzetno velikog ekonomskog značaja.
Puno više od „morske trave“
Posidonia oceanica endem je Mediterana. Na čitavom planetu, nalazimo ju samo u Mediteranskom moru. Uz to ima i božanstveno ime. Naime, ime roda „Posidonia“ dano je prema grčkom bogu mora Posejdonu, a francuski botaničar Alire Raffeneau Delile (1778–1850) koji je „autor“ naziva roda, uopće nije pogriješio s obzirom koliko je ova morska biljka važna i značajna. Kako bi sagledali dimenzije uloge koju posidonija ima, moramo upoznati njezinu biologiju i ekologiju da bi u konačnici spoznali i njezinu ulogu u ekonomiji (ljudi).
Livade posidonije zaista nalikuju nekoj predimenzioniranoj travi koja se lagano i omamljujuće leluja pod utjecajem morske struje, no posidonija nije trava. Ona je cvjetnica, evolucijski potomak kopnenih biljaka, koja je more osvojila tek mnogo kasnije. Razvija cvijet, plod i ima složeniju građu tipičnu za kopnene biljke. Građena je od puzajućeg (podzemnog) dijela – rizoma koji može rasti horizontalno (po dnu) šireći dimenzije livade, te vertikalno. Vertikalni rizomi na vršnom dijelu nose 4-8 listova, širokih 8 -11 mm, a koji mogu biti dugački i do 1 metra (povijest bilježi i primjerke od 1,5 m).
Foto: Ivan Guala, MedMPAnet projekt 2013.
S vremenom isprepletenu mrežu rizoma zatrpava sediment koji se taloži iz stupca vode, ali i sediment koji se unutar livade stvara, a uključuje odumrle dijelove, detritusne ostatke živih organizama, kao i njihove kalcificirane ostatke. Vertikalni rizomi nastavljaju listove izdizati iznad sedimenta te se postepeno s vremenom izgrađuje donji sloj eng. matte ili mat koji može i ne mora biti ukopan u sediment (ili biti vidljiv). Taj manje vidljivi sloj (i živog i neživog) kao da zarobljava čestice sedimenta u sebi sprječavajući zamućenje vode, a čitava struktura livade posidonije djeluje kao „prepreka“ za strujanje morske vode pa ju i usporava. Sporije strujanje = uspješnija sedimentacija = bistrije more!
Mat posidonije raste u visinu oko 10 cm u stotinu godina te može izdignuti listove čak i do površine mora ukoliko je riječ o zaštićenoj uvali s optimalnim uvjetima (bez jake hidrodinamike). Na ovaj način (rastom mata) posidonija može skladištiti ugljik stoljećima.
Iako razvija cvijet i plod (spolno razmnožavanje), najčešće se širi vegetativno što joj omogućava dugovječnost. Znanstvenici ju smatraju jednom od najdugovječnijih organizama Meditarana te procjenjuju da su pojedine livade starije i od 10.000 godina. S druge strane spororastuća je vrsta pa to još jasnije naglašava potrebu očuvanja. Njezina je rasprostranjenost na morskom dnu uvjetovana dubinom, odnosno onom dubinom do koje dobiva potrebnu svjetlost za obavljanje procesa fotosinteze. Najbolje uspijeva u temperaturnim uvjetima tipičnima za Mediteran (otprilike između 10 i 28 °C), dok dugotrajne temperaturne anomalije izvan tog raspona predstavljaju stres za njezin razvoj.
Od životne važnosti…
Livade posidonije jedan su od najproduktivnijih ekosustava na planetu iz više razloga. Listovi biljke obavljaju fotosintezu i proizvode kisik. Osim toga na njima živi čitav niz epibionata (organizama poput algi i bakterija) koji također fotosintezom proizvode kisik. Procjenjuje se da 1 m2 livade posidonije može proizvesti i do 14 litara kisika u jednom danu. Ne samo da uzima CO2, već ga vrlo uspješno i pohranjuje. Spomenuti mat zapravo je pohranjena organska tvar koja u slanom mediju vrlo sporo trune pa predstavlja stalni i kontinuirani izvor hrane za detritivorne organizme poput mnogočetinaša i oblića, a koji sami postaju važan hranidbeni resurs nadalje kroz hranidbeni lanac.
Mali udio listova posidonije životinjski organizmi konzumiraju u svježem obliku. Zelene listove vole grickati riba salpa i ježinci, no dosta su žilavi pa u tom obliku nisu nutritivno previše iskoristivi ostalim herbivornim organizmima. Otpali i mrtvi listovi posidonije sasvim su druga priča. Mrtve dijelove biljke brzo prekrivaju mikroorganizmi koji usitnjavaju i razgrađuju kompleksne molekule na jednostavnije spojeve čineći ih dostupnima prvo detritivornim organizmima, a zatim i ostalim organizmima u hranidbenom lancu. Primjerice, mrtve dijelove posidonije brzo prekriju mikroorganizmi – bakterije i gljivice, razgrađujući kompleksne spojeve na jednostavnije koje onda mogu konzumirati detritivorni organizmi poput mnogočetinaša i amfipodnih račića. Njih pak jedu male ribe poput kneza i špara, a njih nadalje jedu, škarpina ili zubatac… A koje pak onda voli konzumirati čovjek.
Posidonija je daleko više od nutritivnog izvora. Između gustih listova, zaklon i sigurnost od predacije (uz obilje dostupne hrane) traži i mlađ riba, među njima i komercijalno važne vrste, osobito u ranim životnim stadijima, poput: orade, fratra, šaraga, pica, trlje i kneza. Posidonija je tu nevidljiva superjunakinja koja kao stanište i odrastalište „podržava“ ribolovno gospodarstvo. Bogato, šareno i raznoliko podmorje (uz bistro more) temelj je turizma na Jadranu. Posidonija ne samo da nas hrani nego je „nevidljivi“ resurs dvije značajne grane ekonomije.
Život poslije života…
Za posidoniju stvarno možemo reći da vodi višestruki život. Fotosintetizira, hrani, vodi odrastalište/vrtić, stabilizira dno i čuva obalu. Ali to nije sve! Posidonija listove stvara i odbacuje tijekom cijele godine (u prosjeku traju 5-8 mjeseci, a odbacivanje je najintenzivnije u jesen). Odbačene listove, valovi nanose na obalu. Radi vlaknaste strukture listovi se zapliću, te se s vremenom sabijaju. I taj proces se ponavlja, a rezultat koji vidimo stručno se naziva Banquettes (engl.) ili narodno „lažina“. Te debele naslage ljudima izgledaju nepoželjno, no u sektoru zaštite prirode praksa uklanjanja posidonijinih naslaga na obali nastoji se spriječiti. Njihova prisutnost štiti obalu od erozije uzrokovane valovima. Osim toga, postepenom razgradnjom otpuštaju nutrijente u morski okoliš te sami bivaju naseljenim sitnim organizmima, koji pak dalje služe kao hrana nešto većim organizmima i koji su nadalje hrana primjerice pticama. Tako da možemo reći da posidonija indirektno hrani i kopnenu faunu.
Gdje smo danas?
Danas nažalost o morskim cvjetnicama ne pričamo zato što su to fenomenalni ekosustavi na koje se i mi ljudi oslanjamo, nego zato što su dragocjena staništa koja ubrzano gubimo, i koja ljudi uzimaju zdravo za gotovo. U međunarodnoj znanstvenoj i političkoj zajednici uveden je pojam trostruka planetarna kriza koji povezuje i opisuje tri globalne prijetnje – klimatske promjene, gubitak bioraznolikosti i onečišćenje okoliša. Ubrzano zagrijavanje planeta, ne samo da podiže temperaturu već utječe na promjene u režimu oborina, zakiseljavanje oceana te učestalije vremenske ekstreme. Gubitak bioraznolikosti obuhvaća izumiranje vrsta, nestanak staništa i njihovu fragmentaciju. Dodamo li tome još i sva onečišćenja koja je čovječanstvo izazvalo, dobivamo narušene ekosustave koji više ni ne mogu tako efikasno pohranjivati CO2. Ono što ovu krizu čini „trostrukom“ jest činjenica da se te prijetnje međusobno pojačavaju. Klimatske promjene povećavaju stres ekosustava i ubrzavaju gubitak bioraznolikosti, dok onečišćenje dodatno smanjuje otpornost prirode i ubrzava degradaciju staništa. I tako u krug…
More je globalan medij, poput jedne lokvice u koju je uronjeno nekoliko kamenčića. Sve je povezano. Sedamdesetih godina prošloga stoljeća, tijekom prve velike Konferencije Ujedinjenih naroda o okolišu u Stockholmu iskovana je fraza „Misli globalno, djeluj lokalno“ naglašavajući da ekološki problemi jesu globalni, ali ih se treba rješavati lokalno. Jedan od primjera kako se to radi na Jadranu jest i kampanja Udruge za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce iz Splita koja već dugi niz godina sustavno radi na zaštiti livada posidonije, spajajući znanstvene podatke, terenski rad i edukaciju javnosti. Kampanju „A di se ti sidriš?“ izradili su u sklopu međunarodnog projekta SASPAS – Safe Anchoring and Seagrass Protection in the Adriatic Sea. Više o kampanji i kako sigurnije (za morske cvjetnice) sidriti pogledajte na https://sunce-st.org/tagovi/a-di-se-ti-sidris/
Sidrenje plovila na livadama posidonije jedan je od lokalno najizraženijih i najbržih načina uništavanja ovog vrijednog staništa. Spuštanjem sidra i povlačenjem lanca dolazi do čupanja rizoma i stvaranja ogoljenih površina na dnu. S obzirom na spor vegetativni rast posidonije, oporavak takvih oštećenja može trajati desetljećima, a u slučaju većih i ponavljanih oštećenja livada se vjerojatno neće ni uspjeti obnoviti.
I.R.