Ovaj članak trebao je započeti jednom „zanimljivom“ fotografijom, zatim se nastaviti jednako zanimljivom pričom o biologiji vrste (za to nam treba i naziv vrste), uz pokoje isticanje zanimljivosti na kraju. No, pisanje ove priče malo se zakompliciralo radi čega je puno duža nego što je trebala biti.  I ovaj je članak povodom Valentinova, otišao u kompletno drugom smjeru. U smjeru taksonomije – ne baš uzbudljive strane (grane) biologije.

Engleski naziv vrste s fotografije jest Eastern Stone Grasshopper ili Stone Grasshopper dok je naziv za porodicu Pamphagidae, naziv Toad Grasshopper. U Hrvatskoj se koriste nazivi žablji skakavac, krški skakavac ili čak krški žaboliki skakavac. Takva raznolikost naziva može stvoriti malu zbrku. (foto: Sunčica Strišković)

Na fotografiji su dvije jedinke skakavaca porodice Pamphagidae koju karakterizira krupna i zdepasta građa tijela, često s reduciranim krilima. Na fotografiji su dvije jedinke iste vrste, mužjak i ženka s vrlo izraženim spolnim dimorfizmom. Mužjak i ženka u položaju su parenja koji se naziva kopulacija u dorzalnom položaju. Riječ je o vrsti Prionotropis hystrix. Za ovu vrstu, kao i za mnoge nekarizmatične, i nepopularne vrste (posebno ovih iz razreda Insecta) ne postoje standardizirani nazivi na hrvatskom jeziku već samo narodni ili uobičajeni nazivi koji su se više ili manje ustalili ili ih ljudi najčešće koriste. Takvi nazivi mogu varirati unutar jednog jezika, a zatim još i između različitih jezika.

Kako bi u taksonomiji (biološka disciplina koja se bavi identifikacijom, opisom, nomenklaturom i klasifikacijom organizama) između dosad opisanih 1,2 milijuna vrsta postojao smisleni red, u ključnom trenutku njezina razvoja smišljena je binarna nomenklatura. U 18. stoljeću uveo ju je Carl Linnaeus te i dan danas predstavlja temelj taksonomije.  Binarna nomenklatura je sustav znanstvenog imenovanja vrsta u biologiji u kojem se svaka vrsta imenuje dvodijelnim latinskim imenom. Prva riječ u imenu vrste označava pripadnost rodu pa tako naš žaboliki ili krški skakavac pripada rodu Prionotropis (grč. prion – pila i tropis – greben ili uzdužna izbočina). Iz naziva roda vidimo da vrste tog roda karakterizira nazubljenost u građi tijela. Druga riječ u nazivu je u funkciji opisa vrste – opisuje neku značajku ili karakteristiku vrste koja se može odnositi na izgled, boju, stanište te vrste, oblik ili morfologiju tijela, ponašanje ili čak osobu koja je vrstu otkrila. Kod našeg skakavca druga riječ (opisni dio) je hystrix (grč. – jež) te ukazuje na još malo bodljikavosti.

U biologiji se vrste imenuju znanstvenim imenima na latinskom jeziku ili latiniziranjem riječi koje potječu iz drugih jezika. Vrsta ima svoj jedinstveni znanstveni naziv kako bi se osigurala jednoznačna komunikacija unutar znanstvene zajednice i izbjegla pogrešna tumačenja podataka, a latinski je „mrtav jezik“ te njegove promijene s vremenom nisu moguće i time se nastoji očuvati točnost i preciznost podataka kroz vrijeme. Za znanost, na fotografiji je isključivo Prionotropis hystrix.

Ime kao specifikacija

Vratimo li se sad još malo narodnim i uobičajenim nazivima možemo uočiti i zanimljiv dio ove priče. Krenemo li od engleskog naziva za porodicu Pamphagidae Toad Grasshopper što u slobodnom prijevodu zvuči kao „žaboliki skakavci“, možemo pretpostaviti da su promatrača (znanstvenika) vrste skakavaca iz ove porodice načinom svojeg kretanja podsjećale na kretanje neke velike žabe (ne misli se na skakanje, nego na zdepastu građu i način kretanja po tlu – više hodanja uz kratko poskakivanje). Iz naziva vrste na hrvatskom (žablji skakavac, krški skakavac, krški žaboliki skakavac) i na engleskom (Eastern Stone Grasshopper, Stone Grasshopper) vidimo da su nazivi zapravo jako slični, te dobro povezani i sa biologijom vrste.

Sada kad znamo sva njegova imena…

Ovaj „nazubljeni tenk“ nastanjuje suhe, kamenite padine, makije i otvorene travnate površine (baš mu i paše naziv krški skakavac). Rasprostranjen je duž mediteranske obale. Češće ih se viđa na tlu. Mužjaci su aktivniji pa ih je lakše uočiti, dok su ženke puno veće i diskretnije u načinu života iz sasvim opravdanih razloga koji slijede u nastavku. Naime, poanta ljubavi i života (u divljini) je u konačnici… reprodukcija,  odnosno nastavak vrste. U prirodi je sve zapravo puno jednostavnije (nego u ljudskim društvenim odnosima) jer je fiziologija i građa tijela jednostavno podređena tom cilju. Mužjaci su više aktivni, kreću se, izlažu se predaciji (druge životinje ih love za hranu) i tijelo im je prilagođeno načinu života. Za ženku proizvodnja jaja predstavlja jako energetski skupi proces. Ipak je to vrhunac života ove vrste jer nakon toga vrlo brzo ugibaju. Za proizvodnju jajašaca i nakupljanje energetskih rezervi u tijelu, tijelo treba biti veće. Puno pokretanja velikog tijela troši više energije pa je kod ženki opravdano bolja strategija manje kretanja i diskretna obojenost kako bi se što bolje stopile s okolišem.

A što je zanimljivo s tim skakavcem?

Prvo treba istaknuti da je otok Krk tipsko nalazište ove vrste. To znači da je 1817. godine neki prirodnjak prvi puta na Krku opisao vrstu, a o čemu postoji arhivirani pisani dokaz. Nakon povijesne zanimljivosti slijede one biološke. Krški ili žaboliki skakavac pomalo je ekstreman u svom načinu života – voli ogoljeli krš, kamenjar, travnjačke površine koje prate sušna razdoblja i velike ljetne vrućine. Izazovni uvjeti za život. Ženke legu manji broj relativno krupnijih jaja koja polaže u plitkom tlu, a koja su poprilično otporna. Mogu preživjeti suše i visoke temperature.

Još ćemo istaknuti i jednu zanimljivost iz nevjerojatnih strategija koje životinje koriste u svom životu i preživljavanju. Npr. ako ovog skakavca (mužjaka po mogućnosti, ženka negdje u miru razvija potomstvo) pokušate loviti on će se primiriti i nepomično čekati stapajući se s podlogom jer za njega vrijedi pravilo „NE MIČEM SE, DAKLE NISAM TU“. Riječ je o jednoj zanimljivoj strategiji preživljavanja iz životinjskog svijeta naziva kriptična nepomičnost (eng. Cryptic Immobility) prilikom koje životinja aktivno drži svoj nepomični položaj stapajući se što bolje s okolišem (naravno, uvjerljivost i preduvjet u tome je i kriptična obojenost) jer je kamuflaža za ovu vrstu definitivno bolja od bijega.

I.R.