Ideja o obilježavanju „DANA PČELA“, odnosno naglašavanju važnosti očuvanja pčela krenula je ne tako davno 2014. godine i to iz susjedne Slovenije. Opća skupština Ujedinjenih naroda u New Yorku jednoglasno je usvojila rezoluciju u prosincu 2017. godine i od tada se 20. svibnja (proljetni mjesec ispunjen dragocjenim i aktivnim oprašivačima, ujedno i rođendan Antona Janše – slovenskog pionira modernog pčelarstva) obilježava Svjetski dan pčela.
Medonosna pčela (Apis mellifera): Najpoznatija među pčelama i najprepoznatljivije lice priče o oprašivačima. Živi u organiziranim zajednicama, skuplja nektar i pelud te sudjeluje u oprašivanju brojnih biljaka. Zbog pčelarstva i mogućnosti premještanja košnica posebno je važna u poljoprivredi. Ipak, nije jedini niti uvijek najučinkovitiji oprašivač — ona je ambasadorica mnogo šire i raznolikije zajednice oprašivača, ali na neki način i ljubimica ljudi, s obzirom na to da odnos čovjeka i pčele traje već tisućama godina. (foto: Sunčica Strišković)
Dan pčela je simbolički nazvan po pčelama, a medonosna pčela je najprepoznatljivija među njima jer živi blizu čovjeka, daje med i ljudi je najlakše povezuju s oprašivanjem. Zbog toga je dobra ambasadorica šire priče o oprašivačima. Medonosna pčela nije “najvažniji oprašivač” u apsolutnom smislu, nego najpoznatiji i najlakše prepoznatljiv predstavnik oprašivača. Svjetski dan pčela fokusira se na sve skupine oprašivača jer su oni neraskidivo povezani u održavanju ekosustava i sigurnosti hrane. To je jedna mala radišna ekipa koja obavlja ogroman posao, tiho… Nama gotovo nevidljivo.
OPRAŠIVAČI su jedna veća skupina koju sačinjavaju životinje koje, najčešće hraneći se nektarom ili peludom, prenose pelud s prašnika na tučak istog ili drugog cvijeta, čime omogućuju oplodnju i razvoj plodova i sjemenki. Tu skupinu u našem podneblju čine: divlje pčele, među njima i pčele samice, bumbari, muhe, leptiri, moljci, kornjaši i ose te medonosna pčela.
Eucera nigrescens: Divlja solitarna pčela iz roda Eucera, skupine koju se često zove dugoroge pčele jer mužjaci imaju izrazito duga ticala. Vrste roda Eucera su robusne, dlakave, srednje velike do velike pčele, često vezane uz cvjetove iz porodice mahunarki. Za razliku od medonosne pčele, ne živi u košnici — ženka sama gradi gnijezdo, najčešće u tlu, i sama priprema zalihe peluda i nektara za potomstvo. Upravo takve vrste podsjećaju nas da iza riječi “pčela” ne stoji samo jedna poznata vrsta, nego velik i raznolik svijet divljih oprašivača. (foto: Ivana Rogić)
Cylindromyia bicolor: Odrasla jedinka ove upečatljive muhe (iz porodice Tachinidae) posjećuje cvjetove hraneći se nektarom i peludom, pa pritom može sudjelovati u prijenosu peluda. No, ličinka ove muhe ima sasvim drugačiju i važnu ulogu u prirodi. Sudjeluje u regulaciji brojnosti nekih vrsta stjenica. Odrasla jedinka polaže jaja na stjenicu ili u njezinoj blizini. Nakon izlijeganja, ličinka ulazi u tijelo stjenice i razvija se kao unutarnji parazit. Po završetku razvoja ličinka se kukulji nakon uginuća domaćina, a nakon preobrazbe odrasla muha ponovno posjećuje cvjetove hraneći se nektarom i peludom. (foto: Ivana Rogić)
Mali dnevni leptir iz porodice plavaca. Odrasle jedinke posjećuju cvjetove i hrane se nektarom. (foto: Sunčica Strišković)
Uskorubni bumbarasti ljiljak (Hemaris tityus): Ne, nije bumbar — iako se jako trudi izgledati kao jedan. Ovaj dnevno aktivan moljac je iz porodice ljiljaka, s prozirnim krilima i tijelom koje bojom i letom podsjeća na bumbara. Takva mimikrija vjerojatno mu pomaže da djeluje manje privlačno predatorima. Odrasle jedinke lebde ispred cvjetova i hrane se nektarom dugim rilom, a pritom se pelud može zadržati na njihovu tijelu i prenijeti na druge cvjetove. (foto: Sunčica Strišković)
Danas su oprašivači (kao i sveukupna bioraznolikost) pod negativnim utjecajem klimatskih promjena koje se ubrzavaju zbog čovjekova djelovanja. Uz to, tu su i dodatni pritisci na oprašivače poput intenzivne poljoprivrede i upotrebe pesticida, uzgoj monokultura (polja i polja samo kukuruza za oprašivače predstavljaju zelenu pustinju), urbanizacija (širenje gradova na nove prirodne površine umjesto adaptacija i popravak postojećih struktura), fragmentacija staništa (izgradnja prometnica) i naravno onečišćenje koje danas djeluje na nekoliko razina i oprašivačima ne ostavlja dovoljno slobodnog i sigurnog prostora za hranjenje, gniježđenje, skrivanje ili razmnožavanje (svjetlosno onečišćenje, onečišćenje tla, zraka, voda…)
Kakve to veze ima sa mnom?
Oko trećine globalne proizvodnje hrane povezano je s oprašivačima. No ta ovisnost nije kod svih biljaka ista: neke bez životinjskih oprašivača gotovo ne mogu dati plod, kod drugih oprašivači povećavaju prinos i kvalitetu, a neke se uglavnom oslanjaju na vjetar ili samooplodnju.
Neke uzgajane kulture snažno ovise o životinjskim oprašivačima — primjerice bademi, kakao, vanilija, tikve, dinje, lubenice i mnoge voćke.
Kod nekih kultura oprašivači povećavaju prinos ili kvalitetu ploda — primjerice kod rajčice, paprike, borovnice, jagode, kave i pamuka.
Kod nekih biljaka dio koji jedemo nije izravno vezan uz oprašivanje — primjerice kod krumpira, salate, mrkve i kupusa, jer jedemo gomolj, list, korijen ili vegetativni dio biljke.
Neke se kulture uglavnom oprašuju vjetrom — primjerice pšenica, zob, ječam, raž, riža i kukuruz.
Gubitkom oprašivača (daljnjim narušavanjem prirodne ravnoteže i gubitkom prirodnih staništa) naš bi tanjur bio siromašniji izborom, siromašniji nutrijentima, manje raznolik i značajno skuplji!