U središnjem dijelu otoka Krka, nalazi se duboka krška uvala Ponikve na čijem se dnu nalazi istoimeno umjetno jezero. U prošlosti dno uvale poplavljivalo je tijekom kišnog razdoblja i stvaralo se presušujuće jezero. Čak i kad bi presušilo za vrijeme ljetnih žega, tlo je ostajalo močvarno zbog visoke razine podzemnih voda. Upravo je zato ovo mjesto oduvijek bilo jedno od žarišta bioraznolikosti otoka Krka.

Zatim je 1986. godine izgrađena brana kojom je odijeljena ponorna zona u dnu uvale i spriječeno otjecanje vode iz do tada povremenog prirodnog krškog jezera. Nastala akumulacija danas se koristi za vodoopskrbu dijela otoka Krka. Osim svoje iznimne važnosti u vodoopskrbi na inače vodom siromašnom krškom području, jezero Ponikve i njegova okolina kriju iznimne ljepote i bogatstvo živog svijeta te je ovaj lokalitet proglašen Natura 2000 područjem.

Slika 1. Jezero Ponikve utočište je za brojan životinjski i biljni svijet (Želimir Gržančić)

Jedno od zanimljivih i rijetkih staništa koje je na jezeru Ponikve prepoznato i štiti se Natura 2000 mrežom je zajednica žabogriza (Hydrocharis morsus-ranae). Osim žabogriza, slobodno plutajuće vodene biljke, tu se mogu naći i brojne druge zanimljive vrste. Jedna od njih je i mesojedna južnjačka mješinka (Utricularia australis). Mješinka nema korijenja, pa hranjive tvari dobiva hvatajući sitne vodene organizme. Glavninu biljke čini potopljena stabljika s listovima poput razgranatih niti, od kojih su neki preobraženi u male mješinice, mjehurate tvorbe pomoću kojih biljka lovi manje kukce. „Lov“ traje manje od jedne milisekunde što mješinke svrstava u najbrže predatore među biljkama.

Slika 2. Južnjačka mješinka (Utricularia australis) (Sunčica Strišković, Javna ustanova „Priroda“)

Listovi vodenog dvornika (Persicaria amphibia) plutaju na površini jezera, a iznad njih i vodene površine uzdižu se za vrstu karakteristični ružičasti klasasti cvatovi. Biljke su ukorijenjene u muljevito dno od kuda se protežu dugi plutajući izdanci, sve do površine gdje nose plutajuće listove. Plutajuća vegetacija vodenog dvornika povećava prostornu raznolikost vodenog staništa te stvara zaklon i mikrohabitate za vodene beskralješnjake, ličinke kukaca, puževe i druge sitne vodene organizme, koji mogu predstavljati izvor hrane za vodozemce, ribe i ptice. Listovi i izdanci ujedno služe kao supstrat za razvoj obraštaja, čime dodatno pridonose funkcioniranju hranidbene mreže ovog slatkovodnog ekosustava.

 Slika 3. Sastojina vodenog dvornika (Persicaria amphibia) (Želimir Gržančić)

Još jedna rijetka i strogo zaštićena Natura 2000 vrsta koju nalazimo na jezeru Ponikve je  jezerski regoč (Lindenia tetraphylla). Ovo veliko vretence ima neobično građeni zadak, obilježje po kojem ga je najlakše prepoznati. On je prava jezerska vrsta i u Hrvatskoj je usko vezan uz plitka sredozemna jezera i kanale. Uz jezerskog regoča na Ponikvama dolazi još niz drugih vrsta vretenaca koji su iznimni letači i najbolji lovci životinjskog svijeta.

Slika 4. Vretence jezerski regoč (Lindenia tetraphylla) (Sunčica Strišković, Javna ustanova „Priroda“)

Posebno upečatljiva i česta vrsta je vatreni jurišnik (Crocothemis erythrea), čiji su mužjaci žarko crvene boje. Mužjaci i ženke vretenaca često su različito obojeni. Vretenca imaju iznimno dobar vid i pa im različita obojenost među spolovima pomaže pri pronalasku partnera.

Slika 5. Mužjak vatrenog jurišnika (Crocothemis erythrea) (Sunčica Strišković, Javna ustanova „Priroda“)

Vretence paška čipkica (Selysiothemis nigra) strogo je zaštićeno, a često se može naći uz umjetne akumulacije u suhim područjima, pa se u šetnji uz jezero Ponikve mogu uočiti brojni primjerci. Dobro je prilagođeno sušnim uvjetima i može se razmnožavati i u slatkoj i u boćatoj vodi. Voli se zaustavljati na vjetrovitim mjestima na vrhovima suhih stabljika bilja.

Slika 6. Vretence paška čipkica (Selysiothemis nigra) (Sunčica Strišković, Javna ustanova „Priroda“)

S obzirom na stalnu prisutnost vodene površine ovdje susrećemo brojne vodozemce poput žaba krastača (Bufo bufo), gatalinke (Hyla arborea), zelenih žaba (Pelophylax sp.), malog vodenjaka (Lissotriton vulgaris) kao i zmiju bjeloušku (Natrix natrix), koja se uglavnom hrani vodozemcima i lovi u stupcu vode. Na travnatim i šumskim područjima u okolici jezera stanuju i brojne druge vrste gmazova poput poskoka (Vipera ammodytes), kravosasa (Elaphe quatuorlineata), crne poljarice (Hierophis viridiflavus), bjelice (Zamenis longissimus),  blavora (Pseudopus apodus), mrkog guštera (Algyroides nigropunctatus) i sve su strogo zaštićene.

Slika 7. Smeđa krastača (Bufo bufo) (Sunčica Strišković, Javna ustanova „Priroda“)

Uz hitra vretenca i skrovite vodozemce i gmazove, jezero je dom ili odmorište za brojne vrste ptica. Kvarnerski otoci prepoznati su kao posebno područje Natura 2000 mreže važno za očuvanje ptica, i upravo jezero Ponikve na Krku je sjajna lokacija za promatranje brojnih Natura 2000 vrsta. Osim stalnih vrsta, stanarica koje se na jezeru gnijezde ili hrane, otok Krk sa svojom slatkovodnom oazom u sredini važna je postaja za mnogobrojne ptice selice.

Slika 8. Crna liska (Fulica atra) (Želimir Gržančić)

Na površini jezera mogu se uočiti brojne ptice tipične za vodena i močvarna staništa poput raznih vrsta divljih patki, crnih liski (Fulica atra), čubastih gnjuraca (Podiceps cristatus), i nekoliko vrsta čaplji. Po prvi put je čak zabilježeno i gniježđenje labudova (Cygnus olor) na ovoj lokaciji.

Slika 9. Labuđe gnijezdo na jezeru Ponikve (Stjepan Gržančić)

Živopisne šarene pčelarice (Merops apiaster) i vodomari (Alcedo atthis) česti su prizor na jezeru i u okolici, a isprugani pupavci (Upupa epops) uživaju u kupanju u prašini i pijesku na stazama oko jezera.

Slika 10. Vodomar (Alcedo atthis) (Želimir Gržančić)

Iako je djelomično nastalo djelovanjem ljudi, jezero Ponikve pravo je žarište bioraznolikosti i vodena oaza koja je dom velikom broju vrsta. Za mnoge druge, poput ptica selica, ovo je samo usputna postaja gdje se zaustavljaju na svom putu radi odmora i hranjenja i ključna je za uspješno putovanje.

Ptice močvarice spadaju u najugroženije skupine ptica, najviše zbog gubitka staništa. Iako su neke vrste doživjele porast brojnosti zbog stroge zaštite na razini Europske unije, cjelokupan trend za mnoge vrste je i dalje zabrinjavajući. Upravo zato je od ključne važnosti sačuvati ovakva mjesta koja i danas vrve bioraznolikošću i pružaju nam nadu za neku bolju budućnost za brojne ugrožene i rijetke vrste.