Cretovi su poseban tip močvarnih staništa na kojima se među niskom vegetacijom zadržava obilje vode. Cretove uobičajeno izgrađuju razne vrste mahovina i drugog niskog bilja koje se rastući na njima iz godine u godinu nakuplja. Bez prisustva kisika to odumrlo bilje trune, odnosno postepeno pougljenjuje, jer se nepotpuno razgrađuje stvarajući naslage treseta.
Iako su svugdje u Hrvatskoj cretovi prava rijetkost, u našoj županiji oni su (bili) najzastupljeniji u Gorskom kotaru jer im tamo klimatske prilike zbog obilja oborina najviše odgovaraju. U Hrvatskoj i Gorskom kotaru cretovi su zapravo svojevrsni preostaci oledbe (ledenodobni relikti) i na njima obitavaju mnoge rijetke vrste – glacijalni i borealni relikti. Jedan od najvažnijih gradbenih sastavnica u vegetaciji cretova jesu razne vrste cretnih mahovina među kojima su, bar u nekim tipovima cretova, najznačajniji mahovi tresetari (razne vrste roda Sphagnum). Većina ih je danas u našem podneblju ugrožena.
Sl. 1. Malo šumsko tresetište s mahom tresetarom (Sphagnum sp.) u Gorskom kotaru (foto: M. Randić)
Mahovi tresetari (sl. 1 i 2) u svojim stanicama imaju sposobnost nakupljanja velikih količina vode. Zato u narodu postoje posebni nazivi za takve zamočvarene cetne terene ili tresetišta. Krećući se po močvarnim terenima s cretnim mahovinama stopala propadaju u važnu mekanu tresetnu podlogu i u udubljenjima stopa se stvaraju male lokvice vode. Takve terene u narodu stoga nazivaju pištaline, pišteće livade,…, a u nekim dijelovima daju im i pučki naziv sunđerak (primjerice na Velebitu) ili sunger (u Gorskom kotaru), jer poput spužve upijaju goleme količine vode. Vozači off-road vozila vole takve terene jer im pružaju jedinstvenu prigodu da svojim vozilima simuliraju “zaglibljivanje” i proceduru “izvlačenja iz gliba”. Ne treba posebno ni spominjati koliku time čine štetu ugroženim staništima i vrstama!
Nestanak cretova na kojima su rasle cretne mahovine i rijetke biljke poput kukcojetke rosike osobito je izražen posljednjih nekoliko desetljeća na području Gorskog kotara. Cretovi s mahovima tresetarima i rosikom razvijali su se, naime, u Gorskom kotaru, uglavnom na silikatnoj, vodonepropusnoj podlozi u depresijama uz potočiće, a upravo na takvim mjestima izgrađeno je nekoliko hidroakumulacijskih jezer. Planirana je i izgradnja novih (primjerice jezero na Križ-potoku).
Tako je do danas desetak najvažnijih nalazišta mahova trestara, rosike, cretnih gljiva te drugih iznimno rijetkih cretnih vrsta i staništa cretova u Gorskom kotaru potopljeno umjetnim jezerima. Ostala malobrojna nalazišta pretrpjela su znatne promjene zbog zarastanja šumskom vegetacijom, promjena vodnog režima, izgradnje šumskih vlaka i prolaska teških šumskih strojeva i off-road vozača kroz cretišta ili u njihovoj neposrednoj blizini (sl. 3). Možemo stoga bez zadrške ustvrditi da su cretovi među najugroženijim tipovima staništa u Gorskom kotaru i da je njihove “ostatke ostataka” vrijedno štititi. Pozivamo sve “relevantne subjekte” da se uključe u ovu akciju.
M.R.
Sl. 2. Cretne mahovine – vlasac (Polytrichum alpinum) i crvenkasti mah tresetar (Sphagnum rubellum) na cretu Trstenik iznad Klane (foto: arhiva JU Priroda)
Sl. 3. Uništavanje cretnog staništa u Gorskom kotaru off-road vožnjom (foto: M. Randić)
Sl. 4. Kukcojetka rosika (Drosera rotundifolia) – jedna od najugroženijih cretnih biljnih vrsta u Gorskom kotaru (foto: M. Randić)