Tema ovogodišnjeg dana močvara je “Uzvodno-nizvodno – močvare nas povezuju”. Prema Ramsarskim kriterijima posebno vrijedna močvarna staništa su veće rijeke sa svojim poplavnim zonama, ali to mogu biti i znatno manji vodotoci, kao i sasvim mali potoci i kanali.
Aktivnosti koje se odvijaju uzvodno u vodotocima ili uz vodene tokove mogu utjecati na tlo, vodu, zrak, biljke i životinje, a taj se utjecaj prenosi najvećim dijelom nizvodno. O rijekama i potocima ovisi život na Zemlji, pa se zato moramo pažljivo odnositi prema slivovima tekućica koji “hrane” i brojna močvarna staništa. Na to nažalost često zaboravljamo!
Slika 1. Slana močvara u uvali Soline (foto: Sunčica Strišković)
U uvali Soline smještena je razmjerno prostrana i dobro očuvana slana močvara Meline. Neobično je važna kao stanište biljkama halofitima (halofiti = biljke koje podnose velike količine soli u tlu) i mnogim životinjama koje žive u slanom i vlažnom mulju i pijesku. Močvaru Meline pri jesenskoj i proljetnoj selidbi pohode brojne ptice močvarice. Ovdje dijelom i zimuju. Najslikovitije su bijele čaplje čije se snježnobijelo perje odražava na mirnoj vodi plitkih obala, a često gacaju po plitkom moru u društvu ćurlina, dok im u zoni mora, gdje mogu plivati, društvo čine raznolike patke.
Slika 2. Bijela čaplja (foto: Sunčica Strišković)
Dobrinjski potok koji ustrajno dubi i odnosi materijal iz flišnih jaruga podno Dobrinja stvorio je svojim upornim radom prostrano zamočvareno muljevito-pjeskovito područje koje se za vrijeme oseke proteže od naselja Čižići do naselja Soline. Nekoć je Dobrinjski potok zajedno sa svojom mrežom slatkih voda bio nesmetano isprepleten i povezan s osebujnim svijetom zaslanjene močvare, ali izgradnjom ceste slana močvara je kao nožem odrezana od svog “slatkovodnog” zaleđa potoka. Dijelom
i zbog nasipavanja iskopnog materijala uz cestu smanjio se areal slatkovodnog dijela močvare obrastao trskom, dok u slanu močvaru bujice odnose krupniji kameni materijal kojemu ovdje ne bi trebalo biti mjesto. Time se umanjilo prirodno prihranjivanje zaslanjene močvare finim muljevitim nanosom potoka, a upravo su ti procesi (bili) presudni za nastanak iznimno cijenjenog blatnog crnog mulja – koje posjetitelji smatraju ljekovitim i na čijim se zalihama temelje projekcije o budućem lječilišnom turizmu dobrinjskog područja.
Na dijelu slatkovodne močvare, uz Dobrinjski potok, mrijeste se žabe krastače. Iako je njihovo vrijeme razmnožavanja obično rano proljeće ove su godine one vjerojatno ranije krenule s mriješćenjem zbog toplog vremena i mogli smo dobro čuti njihovo karakteristično glasanje. Nažalost tamo smo zatekli i svježe nasipan teren zatrpan iskopnim materijalom, čime je načinjena neprocjenjiva šteta prirodnim vrijednostima močvare Meline. Slatkovodna močvara također je nekim prolaznicima i poslužila kao odlagalište otpada. Možda upravo zbog toga, a možda slijedeći neke ustaljene puteve (jer poznato je da generacije žaba stoljećima koriste iste rute i vraćaju se na mjesto gdje su se izlegle) one prelaze cestu i tu nastradaju pod kotačima automobila. U našem nedavnom posjetu i mi smo se osvjedočili ovom prizoru. Razmišlja li itko o posljedicama?
Marko Randić i Sunčica Strišković