BRANJE SAMONIKLOG LJEKOVTIOG I AROMATIČNOG BILJA U PGŽ – DA ILI NE?
Nakon dojava o branju smilja na otoku Prviću na kojem takvoj aktivnosti ne bi trebalo biti mjesta – (radi se o zaštićenom botaničko-zoološkom rezervatu!), u koordinaciji pomorske policije, inspekcije zaštite prirode i JU “Priroda” oduzeto je 700 kilograma smilja ubranog na Prviću te je pokrenut prekršajni postupak protiv berača. I dalje se stalno prikupljaju podaci s terena. Međutim, branje se nastavlja nesmanjenim intenzitetom na drugim kvarnerskim otocima jer su izdane valjane dozvole za komercijalno sakupljanje. Stoga je takvo sakupljanje, bar po onome što piše na papiru, potpuno legalno (naime, ako bi se provodilo striktno prema uvjetima zaštite prirode koji su u izdanim dozvolama propisani!).
Slika 1: Neodrživo branje smilja – čupanje iz korijena trajno uništava čitavu biljku (foto arhiv Grada Cresa)
Navedene pojave uznemirile su lokalno stanovništvo, jedinice lokalne samouprave, brojne ovčare, pčelare i turističke djelatnike koji u masovnom komercijalnom sakupljanju vide nesmiljeno pustošene lokalnih resursa od kojih žive, a bez da od toga imaju ikakve koristi.
Posebno su u tome ogorčeni pčelari jer im je izvor egzistencije doveden u pitanje. Od gospodina Damira Zanoškara, vrsnog pčelara, koji pčelari (i) na ovom području, dobili smo kratko pojašnjenje o cvatu smilja kao važnom izvoru polena za pčele u ljetnom razdoblju kad je druga pčelinja paša jako oskudna. Spomenuo je i primjer pčelara iz Sv. Jurja čiji je lokalni med od smilja dobio svjetsku nagradu. Smatra branje samoniklog bilja tragedijom za naš kraj (sl. 2) i zalaže se za kontrolirani uzgoj ljekovitog i aromatičnog bilja.
Berača je ove godine neobično mnogo, teško ih se nadzire i što sve čine na terenu, a i pitanje je – je li baš sve u skladu s propisima (sl. 1)? Izgleda da su se masovno proširili iz južnijih krajeva jadranske obale na kvarnerske otoke jer se povećala potražnja za dragocjenom sirovinom eteričnih ulja koja se cijeni kao suho zlato. Pri svemu tome, potpuno je zanemaren prepoznatljivi krajobrazni element – vizualni i olfaktorni, zbog kojeg ljekovito i aromatično bilje daje baš onaj posebni ugođaj kvarnerskim otocima koji ih čini jedinstvenima u svijetu (dovoljno je podsjetiti se opojnog mirisa kojim nas mediteransko bilje bogato hlapljivim eteričnim uljima zapahne kad stupimo na koji od kvarnerskih otoka!). Upravo na temelju velikog bogatstva flore i faune Cres se primjerice “brendira” kao eko-otok, Lošinj kao miomirisni otok, Ilovik kao otok cvijeća, Krk kao bogata oaza (bio)raznolikosti…Uklonimo li s većeg dijela kvarnerskih otoka ovu (dosad) neizostavnu senzoričku komponentu u krajobrazu, poput rascvjetalih cvjetnih glavica smilja (sl. 3), kakav će (p)ostati doživljaj prostora?
S obzirom na (ipak) pretežno turističku usmjerenost kvarnerskih otoka smatramo da korištenje prirodnog resursa na ovakav način i ovakvim intenzitetom neodrživ te se također zalažemo za kontrolirani uzgoj ljekovitog i samoniklog bilja, ili (bar) za sakupljanje samoniklog bilja uz strogo propisane uvjete, tj. određivanje preciznih kvota i geografskih koordinata užih i ograničenih prostora na kojima bi bilo dozvoljeno sakupljanje (ali uz postignutu suglasnost svih zainteresiranih korisnika prostora – lokalne zajednice, pčelara, ovčara, turističkih djelatnika…), te uz uspostavu razumnih perioda obnove resursa kad bi branje bilo potpuno zabranjeno. Najvažnije je, prema našem uvjerenju, da prvenstveno lokana zajednica ima (dugoročno održivu) korist od ovih resursa koji se moraju koristiti isključivo održivim gospodarenjem.
Marko Modrić i Marko Randić
Slika 2. Je li ovakav način i intenzitet branja smilja dugoročno održiv? (foto arhiv Grada Cresa)
Sl. 3. Što činimo krajobrazu i prirodi ako u kratkom odsječku vremena lišimo velike površine obrasle smiljem njegova karakterističnog miomirisnog cvata? (foto: M. Randić)