Sl. 1. U jesen je lokva na poluotoku Ćuf bogata vodom, lokvu posjećuju ptice močvarice (foto: M. Randić)

Zapadna obala otoka Krka, primjerice njezin dio od Njivica do Malinske, nije osobito razvedena. Iznimku čini prema moru izbočeni dvokraki poluotok Ćuf, a zanimljivost obale povećava i mala zaslanjena močvara – okrugla lokva, smještena po sredini poluotoka, nedaleko mora. Lokva u vrijeme suše većim dijelom ostaje bez vode. Tada na njezinom blatnjavom, glinovitom, zaravnjenom dnu iscvjetavaju bijela polja soli; pojava koja se osobito dobro ističe od okolnih površina i izgledom jako odskače u
krajobrazu. Presoljeni blatnjavi mulj dna lokve iznimno je stanište nekolicini usko specijaliziranih organizama, kao što su, primjerice, biljke slanjače (Salicornia spp.), primorski oman (Inula crithmoides), rakušci i neke vrste paukova koji svoje brojne mreže svijaju na žilavim stabljikama na sol otpornog morskog sita (Juncus maritimus).

U vrijeme kiša sol se otopi u slatkoj vodi, lokva se napuni vodom i u određeno doba godine redovito je posjećuju ptice močvarice. Tada je lokvu osobito uzbudljivo posjetiti jer je ptice lako iznenaditi i približiti im se zbog zaklona raslinja koje buja uokolo lokve. Nadlijeću je i brojna vretenca, primjerice ona roda Aeschna i Sympetrum što daje dodatnu živost lokvi. Zbog spomenutih prirodnih vrijednosti lokvu – malu zaslanjenu močvaru i cijeli poluotok Ćuf nedavno smo uvrstili u 30 najljepših i najzanimljivijih krajobraza otoka Krka, a ucrtani su i u prostorne planove kao vrijedno prirodno područje.

Marko Randić

Sl. 2. U vrijeme suše na isušenom dnu lokve iscvjetaju bijela polja soli (foto: M. Randić)

Sl. 3. Biljke slanjače ukazuju na ekstremne ekološke prilike na blatnjavom slanom tlu lokve (foto: M. Randić)